Stella Maris

Marķukirkja

 

Trśfręšslurit Kažólsku Kirkjunnar

 

 

FORMĮLI

"FAŠIR…žaš er hiš eilķfa lķf aš žekkja žig, hinn eina sanna Guš, og žann sem žś sendir, Jesśm Krist." [1] "Frelsari vor Guš…vill aš allir menn verši hólpnir og komist til žekkingar į sannleikanum." [2] "Ekkert annaš nafn er mönnum gefiš um vķša veröld, sem getur frelsaš oss" [3] en nafn JESŚ.

I. LĶF MANNSINS - AŠ ŽEKKJA OG ELSKA GUŠ

1. Guš, óendanlega fullkominn og sęll ķ sjįlfum sér, skapaši manninn af fśsum vilja og af algerri gęsku til aš gefa honum hlut ķ sķnu eigin sęlulķfi. Žetta er įstęša žess aš hann stendur nęrri manninum į öllum tķmum og į öllum stöšum. Hann kallar manninn til aš hann leiti hans, til aš hann žekki hann og elski hann af öllum mętti sķnum. Hann kallar alla menn saman, sem syndin hefur dreift og sundraš, til einingar ķ fjölskyldu sinni, kirkjunni. Til aš fullna žetta sendi Guš Son sinn sem endurlausnara og frelsara ķ fullnustu tķmans. Ķ Syni sķnum og fyrir hann bżšur hann öllum mönnum aš öšlast barnarétt ķ Heilögum Anda og aš gerast žannig erfingjar aš sęlulķfi hans.

2. Til aš žetta kall gęti hljómaš um allan heim sendi Kristur śt postulana sem hann hafši vališ og fól žeim aš kunngera fagnašarbošskapinn: "Fariš žvķ og gjöriš allar žjóšir aš lęrisveinum, skķriš žį ķ nafni Föšurins, Sonarins og hins Heilaga Anda, og kenniš žeim aš halda allt žaš, sem ég hef bošiš yšur. Sjį, ég er meš yšur alla daga allt til enda veraldar." [4] Styrktir af žessu erindi fóru postularnir "og prédikušu hvarvetna, en Drottinn var ķ verki meš žeim og stašfesti bošun žeirra meš tįknum, sem henni fylgdu." [5]

3. Žeir sem hafa meš Gušs hjįlp fagnaš kalli Krists og svaraš žvķ af fśsum vilja, eru hvattir įfram af kęrleika Krists til aš kunngera fagnašarerindiš hvarvetna ķ heiminum. Žessi fjįrsjóšur, sem fenginn er frį postulunum, hefur veriš tryggilega varšveittur af eftirmönnum žeirra. Allir žeir sem eiga trś į Krist hafa žį köllun aš lįta hann ganga frį kyni til kyns meš jįtningu trśarinnar. Žetta gera žeir meš žvķ aš lifa eftir henni ķ bróšerni og meš žvķ aš hafa hana um hönd ķ helgisišunum og ķ bęninni. [6]

II. TRŚFRĘŠSLAN: TRŚIN LĮTIN GANGA AŠ ERFŠUM

4. Mjög snemma var fariš aš nota oršiš catechesis (kverfręšsla) yfir alla višleitni kirkjunnar aš gera menn aš lęrisveinum, aš hjįlpa mönnum aš trśa žvķ aš Jesśs vęri Sonur Gušs til aš meš žvķ aš trśa gętu žeir įtt lķf ķ hans nafni, og aš uppfręša og leišbeina žeim ķ žessu lķfi og byggja žannig upp lķkama Krists. [7]

5. "Trśfręšslan er uppfręšsla barna, ungs fólks og fulloršinna ķ trśnni sem felur žaš einkum ķ sér aš kristin kenning er kennd į samfelldan og kerfisbundinn hįtt meš žaš aš augnamiši aš innvķgja inn ķ fullnustu kristilegs lķfs žį sem į hlżša." [8]

6. Enda žótt trśfręšslan sé ekki formlega tengd undirstöšuatrišum ķ hiršiserindi kirkjunnar, byggir hśn engu aš sķšur į nokkrum žeirra sem hafa trśfręšsluleg einkenni og eru trśfręšslunni til undirbśnings eša spretta af henni. Žau eru: fyrsta bošun gušspjallsins eša trśbošsprédikun til aš vekja upp trśna; rannsóknir į įstęšum žess aš hafa trś; reynsla kristilegs lķfernis, sakramentin höfš um hönd; innlimun ķ hiš kirkjulega samfélag; postullegur vitnisburšur og trśbošsstarfsemi. [9]

7. "Trśfręšslan er bundin öllu lķfi kirkjunnar nįnum böndum. Ekki einungis landfręšilegri śtbreišslu hennar og aukning ķ fjölda heldur hvķlir jafnvel innri vöxtur hennar og samsvörun viš fyrirętlun Gušs ķ meginatrišum į trśfręšslunni." [10]

8. Tķmabil endurnżjunar ķ kirkjunni eru einnig tķmar žegar trśfręšslan blómstrar. Į hinu mikla tķmaskeiši kirkjufešranna helgušu heilagir biskupar trśfręšslunni stórum hluta hiršisstarfs sķns. Heilagur Kżril frį Jerśsalem og heilagur Jóhannes Krżsostomus, heilagur Ambrósķus og heilagur Įgśstķnus, og margir ašrir kirkjufešur skrifušu trśfręšsluverk sem eru okkur fyrirmynd enn žann dag ķ dag. [11]

9. "Trśfręšslužjónustan fęr stöšugt nżjan kraft frį kirkjužingunum. Kirkjužingiš ķ Trent er eftirtektarvert dęmi um žetta. Žaš lét trśfręšsluna hafa forgang ķ reglugeršum sķnum og tilskipunum. Žaš gaf rómverska trśfręšsluritinu uppruna sinn (žaš ber einnig nafn kirkjužingsins) en sem yfirgrip kristinnar kenningar skipar žaš sér ķ fremstu röš.…" [12] Kirkjužingiš ķ Trent hrinti af staš athyglisveršri skipulagningu į trśfręšslu kirkjunnar. Žökk sé verkum heilagra biskupa og gušfręšinga eins og heilags Péturs Canisķusar, heilags Karls Borrómeusar, heilags Tśibķusar frį Mogrovejo og heilags Róberts Bellarmķnó, aš žaš hafši tękifęri til aš gefa śt fjölda trśfręšslurita.

10. Žaš žarf žvķ ekki aš koma į óvart aš trśfręšslan ķ kirkjunni hafi į nż fengiš athygli ķ kjölfar annars Vatķkanžingsins sem Pįll pįfi VI taldi merkustu trśfręšslu į sķšari tķmum. Almenna trśfręšsluskrįin (1971), fundir biskupasynodus sem helgašir voru bošun fagnašarerindisins (1974) og trśfręšslu (1977), postullegu hvatningarnar Evangelii nuntiandii (1975) og Catechesi tradendae (1979), bera žessu vitni. Aukafundur biskupasynodus 1985 baš um aš "samiš yrši trśfręšslurit eša handbók sem geymdi allan hinn kažólska lęrdóm um bęši trś og sišfręši". [13] Žessa ósk frį biskupunum ķ synodus gerši hinn heilagi fašir, Jóhannes Pįll pįfi II, aš sinni og sagši aš "žessi ósk vęri ķ fullu samręmi viš raunverulegra žörf allrar hinnar almennu kirkju og stašbundinna kirkna." [14]Hann setti allt af staš sem til žurfti til aš męta óskum syndousfešranna.

III. MARKMIŠ TRŚFRĘŠSLURITSINS OG ĮFORMAŠUR LESENDAHÓPUR

11. Žetta trśfręšslurit hefur žaš aš markmiši aš kynna órofa samruna žess sem mestu mįli skiptir og er grundvallarinntak ķ kažólskri kenningu, bęši hvaš varšar trś og sišferši og gera žaš ķ ljósi annars Vatķkanžingsins og allrar erfikenningar kirkjunnar. Megin uppspretta žess er Heilög Ritning, kirkjufešurnir, helgisiširnir og kennsluvald kirkjunnar. Žvķ er ętlaš aš žjóna sem "grundvöllur og tilvķsun fyrir trśfręšslurit eša handbękur sem samin eru ķ hinum żmsu löndum". [15]

12. Žetta verk er fyrst og fremst ętlaš žeim sem įbyrgš bera į trśfręšslu: fyrst af öllu biskupunum, sem kennurum trśarinnar og hiršum kirkjunnar. Žaš er gefiš žeim sem verkfęri viš aš uppfylla įbyrg sķna aš kenna lżš Gušs. Fyrir tilstilli biskupanna er žvķ beint til ritstjóra trśfręšslurita, til presta og til trśfręšara. Žaš mun einnig vera nytsamleg lesning fyrir alla ašra trśendur Krists.

IV. UPPBYGGING TRŚFRĘŠSLURITSINS

13. Sś leiš sem notuš er viš aš byggja upp žetta trśfręšslurit sękir innblįstur sinn til hinnar merku arfleifšar trśfręšslurita sem byggja trśfręšslu sķna į fjórum stólpum: jįtningu trśarinnar viš skķrnina (trśarjįtningin), sakramenti trśarinnar, trśarlķfinu (bošoršin) og bęn hins trśandi manns (Faširvoriš).

Fyrsti hluti: jįtning trśarinnar 14. Žeir sem tilheyra Kristi fyrir trś og skķrn verša aš jįta trśna sem žeir móttaka ķ skķrninni og gera žaš frammi fyrir mönnum. [16] Trśfręšsluritiš śtskżrir žannig fyrst opinberunina žar sem Guš įvarpar manninn og gefur sjįlfan sig honum, og trśna sem er svar mannsins til Gušs (fyrsti žįttur). Jįtning trśarinnar dregur saman gjafirnar sem Guš gefur manninum sem höfundur alls žess sem gott er, sem endurlausnari, og sem sį sem helgar. Žannig žróast ritiš ķ žrjį kafla um skķrnartrś okkar į hinn eina Guš: hinn almįttuga Föšur, skaparann; Son hans, Jesśm Krist, Drottin okkar og frelsara; og hinn Heilaga Anda, helgarann, ķ hinni heilögu kirkju (annar žįttur).

Annar hluti: sakramenti trśarinnar 15. Annar hluti Trśfręšsluritsins śtskżrir hvernig hjįlpręši Gušs, sem fullnaš er ķ eitt skipti fyrir öll fyrir tilverknaš Krists Jesś og Heilags Anda, er gert nęrverandi ķ hinum helgu athöfnum helgisiša kirkjunnar (fyrsti žįttur), sérstaklega ķ hinum sjö sakramentum (annar žįttur).

Žrišji hluti: trśarlķfiš 16. Žrišji hluti Trśfręšsluritsins fjallar um endamark mannsins sem skapašur er ķ mynd Gušs: sęlubošin og leišir til aš uppfylla žau - meš réttri breytni sem valin er af fśsum vilja, meš ašstoš lögmįls Gušs og nįš hans (fyrsti žįttur), og fyrir breytni sem uppfyllir hiš tvöfalda bošorš kęrleikans sem tilgreint er ķ bošoršunum tķu frį Guši (annar žįttur).

Fjórši hluti: bęnin ķ trśarlķfinu 17. Sķšasti hluti Trśfręšsluritsins fjallar um merkingu og mikilvęgi bęnarinnar ķ lķfi hinna trśušu (fyrsti žįttur). Honum lżkur meš stuttum athugasemdum um bęnirnar sjö ķ hinni Drottinlegu bęn (annar žįttur) žvķ vissulega finnum viš ķ žeim įgrip allra žeirra góšu hluta sem viš veršum aš vona į og sem okkar himneski Fašir vill veita okkur.

V. HAGNŻTAR LEIŠBEININGAR VIŠ NOTKUN Į TRŚFRĘŠSLURITINU

18. Žetta trśfręšslurit er hugsaš sem órofa kynning į kažólskri trś ķ allri sinni heild. Žvķ ber aš lķta į žaš sem eina heild. Fjöldi millitilvķsanna viš jašar textans (nśmer sem koma viš lok setningar og vķsa til annarra nśmerakafla sem fjalla um sama atrišiš) sem og sundurlišuš skrį viš lok bindisins gerir lesandanum kleift aš skoša hvert einstakt višfangsefni ķ tengslum žess viš trśna ķ heild sinni.

19. Ekki er alltaf vitnaš til texta Heilagrar Ritningar orš fyrir orš heldur er tilvķsunartįkn (sbr.) lįtiš nęgja. Til aš fį dżpri skilning į slķkum ritningarstaš ętti lesandinn aš leita ķ sjįlfan ritningartextann. Slķkar tilvķsanir ķ Biblķuna eru gagnleg tęki ķ trśfręšslunni.

20. Notkun į smįu letri ķ vissum köflum er til merkis um athugasemdir sem ķ ešli sķnu eru sögulegar eša trśvarnarlegar, eša aš um višbótarśtskżringar į kenningu sé aš ręša.

21. Tilvitnunum meš smįu letri, sem eiga uppruna sinn hjį kirkjufešrunum, helgisišunum, kennsluvaldinu eša dżrlingatali, er ętlaš aš aušga framsetningu į kenningu. Žessir textar hafa oft veriš valdir meš tilliti til žess aš žį mį nota beint ķ trśfręšslunni.

22. Viš lok hvers višfangsefnis er aš finna stuttan textabįlk žar sem dregin eru saman meginatrišin ķ kennslu žess višfangsefnis. Žessar samantektir sem nefnast "ķ stuttu mįli" geta veriš leišbeinandi fyrir trśfręšara į hverjum staš viš aš gera stutta forskrift sem aušvelt er aš muna.

VI. NAUŠSYNLEG AŠLÖGUN

23. Trśfręšsluritiš leggur įherslu į śtlistun į kenningunni. Ķ žvķ er leitast viš aš veita hjįlp til aš skilningur į trśnni megi dżpka. Meš žessum hętti er sjónum žess beint aš žvķ aš sś trś megi žroskast, aš hśn skjóti rótum ķ hinu persónulega lķfi og aš hśn skķni ķ persónulegri breytni. [17]

24. Meš uppsetningu sinni er žaš ekki hlutverk Trśfręšsluritsins aš veita ašlögun į žvķ hvernig kenningu og trśfręšslu er komiš į framfęri vegna mismunandi menninga, tķmaskeiša, andlegs žroska og félagslegra og kirkjulegra skilyrša og krafist er af žeim sem žeim er beint til. Slķk ómissandi ašlögun er į įbyrgš tiltekinnar trśfręšslu og jafnvel enn meir į įbyrgš žeirra sem kenna hinum trśušu:

Hver sį sem kennir veršur aš vera "öllum allt" (1Kor 9:22) til aš vinna alla til Krists.… Umfram allt mega kennarar ekki halda aš ein gerš sįlar hafi veriš sett ķ umsjį žeirra og žar af leišandi sé žaš réttmętt aš kenna og móta jafnt alla hina trśušu ķ sannri gušrękni meš einni og sömu ašferšinni! Žeir skulu skilja aš sumir eru ķ Kristi sem nżfędd börn, ašrir eru sem unglingar og enn ašrir sem fulloršnir meš fullt vald yfir krafti sķnum.…Žeir sem eru kallašir til žeirrar žjónustu aš prédika verša aš haga oršum sķnum eftir žroska og skilningi žeirra sem į žį hlżša žegar žeir lįta lęrdóminn um leyndardóm trśarinnar og reglur um sišferšilega hegšun ganga fram. [18]

Umfram allt - kęrleikur

25. Til aš ljśka žessum formįla er žaš viš hęfi aš rifja upp žessa hiršisreglu sem rómverska trśfręšsluritiš setti fram:

Markmišiš meš allri kenningu og kennslu hennar veršur aš beinast aš kęrleikanum sem engir endir er į. Hvort sem einhverju er komiš į framfęri til trśar, til vonar eša til athafnar veršur kęrleikur Drottins įvallt aš vera ašgengilegur til aš hver sem er megi sjį aš öll verk hinnar fullkomnu kristnu dyggšar spretta af kęrleika og hafi ekkert annaš aš višfangi en aš nį til kęrleikans. [19]

Nęsti kafli


Óopinber śtgįfa © Reynir K. Gušmundsson žżddi


  1. Jh 17:3.
  2. 1Tm 2:3-4.
  3. P 4:12.
  4. Mt 28:19-20.
  5. Mk 16:20.
  6. Sbr. P 2:42.
  7. Sbr. Jóhannes Pįll II, postulleg hvatning, Catechesi tradendae 1; 2.
  8. CT 18.
  9. CT 18.
  10. CT 13.
  11. Sbr. CT 12.
  12. CT 13.
  13. Lokaskżrsla aukafundar biskupasynodus 1985, II, B, a, 4.
  14. Jóhannes Pįll II, ręša viš lok aukafundar biskupasynodus, 7. desember 1985: AAS 78 (1986).
  15. Lokaskżrsla aukafundar biskupasynodus 1985, II, B, a, 4.
  16. Sbr. Mt 10:32; Rm 10:9.
  17. Sbr. CT 20-22, 25.
  18. Rómverska trśfręšsluritiš, formįli, 11; sbr. 1Kor 9:22; 1Pt 2:2.
  19. Rómverska trśfręšsluritiš, formįli; sbr. 1Kor 13:8.