Stella Maris

Marķukirkja

 

Trśfręšslurit Kažólsku Kirkjunnar

 

 

FYRSTI HLUTI: TRŚARJĮTNINGIN

FYRSTI ŽĮTTUR - “ÉG TRŚI” - “VÉR TRŚUM”

ANNAR KAFLI: GUŠ MĘTIR MANNINUM

50. (36, 1066) Meš nįttśrlegri skynsemi sinni getur mašurinn veriš öruggur um aš žekkja Guš į grundvelli verka hans. En žaš er til önnur regla žekkingar sem mašurinn getur alls ekki komist aš meš eigin mętti: regla hinnar gušdómlegu opinberunnar. [1] Guš opinberar sig og gefur sig manninum og er žaš algerlega frjįls įkvöršun hans. Žetta gerir hann meš žvķ aš opinbera leyndardóminn, fyrirętlun sķna um kęrleiksrķka gęsku, sem hann mótaši frį alda öšli ķ Kristi, til hagsbóta fyrir alla menn. Guš hefur opinberaš aš fullu fyrirętlun sķna meš žvķ aš senda okkur sinn elskaša Son, Drottinn okkar Jesśm Krist og Heilagan Anda.

« 1. GREIN - OPINBERUN GUŠS

I. GUŠ OPINBERAR SĶNA “FYRIRĘTLUN UM KĘRLEIKSRĶKA GĘSKU”

51. (2823, 1996) “Af gęsku sinni og speki er žaš Guši velžóknanlegt aš opinbera sjįlfan sig og kunngera leyndardóm vilja sķns. Vilji hans var sį aš mennirnir hefšu ašgang aš Föšurnum, fyrir tilstilli Krists, Oršsins sem geršist hold, ķ Heilögum Anda, og aš žeir yršu žannig hluttakendur ķ hinu gušdómlega ešli.” [2]

52. Guš sem “bżr ķ ljósi, sem enginn fęr til komist” vill mišla sķnu eigin gušdómlegu lķfi til mannanna, sem hann af frjįlsum vilja skapaši til aš veita žeim sonarrétt ķ eingetnum Syni sķnum. [3] Meš žvķ aš opinbera sig vill Guš gera mennina hęfa til aš svara sér og žekkja sig og elska į žann hįtt sem nęr langtum lengra en žeir hafa nįttśrlega getu til.

53. (1953, 1950) Hinni gušdómlegu fyrirętlun opinberunarinnar er samtķmis hrint ķ framkvęmd “meš verkum og oršum sem eru bundin hvort öšru ešlislęgum böndum” [4] og varpa ljósi hvort į annaš. Opinberunin felur ķ sér sérstaka gušdómlega uppeldisfręši: Guš lętur manninn smįm saman žekkja sig. Hann undirbżr hann til aš taka į móti hinni yfirnįttśrlegu opinberun ķ įföngum og sem nęr hįmarki ķ persónu og erindi hins holdtekna Oršs, Jesś Krists. Heilagur Ķreneus frį Lyons talar į mörgum stöšum um žessa gušdómlegu uppeldisfręši og notar til žess mynd af Guši og manni sem vanist hafa hvor öšrum: Orš Gušs bjó ķ manninum og geršist Mannsonur til aš venja manninn viš žvķ aš skynja Guš og venja Guš viš žvķ aš bśa ķ manninum, samkvęmt velžóknun Föšurins. [5]

II. ĮFANGAR OPINBERUNARINNAR

Ķ upphafi gerir Guš sig kunnan

54. (32, 374) “Guš sem skapar og varšveitir alla hluti meš Orši sķnu, gefur manninum ķ sköpunarverkinu stöšugan vitnisburš um sjįlfan sig. Hann sem vill opna veginn til himnesks hjįlpręšis, opinberaši auk žess sjįlfan sig fyrstu foreldrum okkar strax ķ upphafi” [6] Hann bauš žeim aš eiga nįiš samfélag viš sig og ķklęddi žį skķnandi nįš og réttlęti.

55. (397, 410, 761) Ekki var bundinn endir į opinberunina meš synd fyrstu foreldra okkar. “Eftir syndafalliš gaf Guš žeim von um hjįlpręši meš žvķ aš lofa žeim endurlausn; og hann hętti aldrei aš sżna umhyggju sķna fyrir mannkyninu. Žvķ aš öllum žeim sem leita hjįlpręšis meš stašfestu ķ góšu verki, vill hann gefa eilķft lķf.” [7] Er hann varš af vinįttu žinni fyrir óhlżšni, skildir žś hann eigi eftir undir valdi daušans.… Oftsinnis baušst žś mönnunum sįttmįla. [8]

Sįttmįlinn viš Nóa

56. (401, 1219) Eftir aš syndin hafši sundraš einingu mannkynsins leitaši Guš žegar ķ staš žess aš frelsa žaš meš žvķ aš frelsa hluta af žvķ ķ senn. Sįttmįlinn viš Nóa eftir syndaflóšiš setur fram meginreglu hinnar gušdómlegu rįšdeildar gagnvart “žjóšunum”, eša meš öšrum oršum, gagnvart žeim mönnum sem hópast “eftir löndum žeirra, hver eftir sinni tungu, eftir kynžįttum žeirra og samkvęmt žjóšerni žeirra”. [9]

57. Žessi skipting ķ margar žjóšir er bein tilhögun sem hvort ķ senn er alheimsleg, félagsleg og trśarleg. Henni er ętlaš aš draga śr drambsemi hins fallna mannkyns, [10] sameinaš einungis ķ sķnum sišspillta metnaši aš ryšja sér leiš til eigin einingar eins og ķ Babel. [11] En vegna syndarinnar eru bęši fjölgyšistrś og skuršgošadżrkun žjóšarinnar og stjórnenda hennar žessari tķmabundnu rįšdeild stöšug ógn vegna heišinnar sišspillingar. [12]

58. (674, 2569) Sįttmįlinn viš Nóa stendur mešan tķmi heišingjanna varir, žar til gušspjalliš er kunngert öllum heiminum. [13] Biblķan heldur ķ heišri nokkra af merkum persónum heišingjanna: Abel hinn réttlįta, prestkonungurinn Melkķsedek - mynd Krists - og hina rįšvöndu “Nóa, Danķel og Job”. [14] Ritningin lętur žannig ķ ljós hversu hįtt heilagleiki žeirra nęr sem lifa samkvęmt sįttmįla Nóa ķ eftirvęntingu eftir aš Kristur “safni saman ķ eitt dreifšum börnum Gušs”. [15]

Guš velur Abraham

59. (145, 2570) Til safna saman hinu dreifša mannkyni kallar Guš į Abram “burt śr landi žķnu, frį ęttfólki žķnu og śr hśsi föšur žķns,” [16] og gerir hann aš Abraham, žaš er aš segja, “föšur margra žjóša”. “Af žér skulu allar ęttkvķslir jaršarinnar blessun hljóta.” [17]

60. (760, 762, 781) Fólkiš sem var nišjar Abrahams geršist rįšsmenn fyrirheitisins sem gefiš var fešrunum, śtvalin žjóš, kallaš til aš undirbśa daginn žegar Guš mundi safna saman öllum börnum sķnum ķ einingu kirkjunnar. [18] Žaš var rótin sem heišingjarnir voru festir viš eftir aš hafa komist til trśar. [19]

61. Fešurnir, spįmennirnir og sumar ašrar persónur Gamla testamentisins hafa įvallt veriš heišrašar sem dżrlingar ķ arfleifš helgisiša kirkjunnar.

Guš mótar žjóš sķna, Ķsrael

62. (2060, 2574, 1961) Eftir tķma fešranna mótaši Guš Ķsrael til aš vera žjóš sķna meš žvķ aš frelsa hana śr įnauš ķ Egyptalandi. Hann stofnsetti meš henni sįttmįlann į Sķnaķfjalli og gaf henni lögmįl sitt ķ gegnum Móse til aš hśn mętti žekkja hann og žjóna honum sem hinum eina lifanda og sanna Guši, hinum umhyggjusama Föšur og réttlįtum dómara og til aš hśn mundi vęnta frelsarans sem gefiš hafši veriš fyrirheit um. [20]

63. (204, 2801, 839) Ķsrael er prestalżšur Gušs, sem “hefur nefndur veriš eftir nafni Drottins” og “sem Drottin Guš vor opinberašist fyrst”, [21] lżšur “eldri bręšranna” ķ trś Abrahams.

64. (711, 1965, 489) Fyrir tilstilli spįmannanna mótar Guš žjóš sķna ķ voninni um hjįlpręši, ķ eftirvęntingu um nżjan og ęvarandi sįttmįla fyrir alla menn, sįttmįla sem ritašur er ķ hjarta žeirra. [22] Spįmennirnir kunngera gagngera endurlausn fyrir žjóš Gušs, hreinsun į allri ótryggš žeirra, hjįlpręši sem muni nį til allra žjóša. [23] Umfram allt munu hinir fįtęku og aušmjśku Drottins bera žessa von. Slķkar heilagar konur sem Sara, Rebekka, Rakel, Mirjam, Debóra, Hanna, Jśdķt og Ester héldu lķfi ķ voninni um hjįlpręšiš. Hreinust žeirra allra var Marķa. [24]

III. KRISTUR JESŚS - “MEŠALGANGARI OG FULLNUSTA ALLRAR OPINBERUNARINNAR” [25]

Guš hefur sagt allt ķ Orši sķnu

65. (102, 516, 2717) “Guš talaši fyrrum oftsinnis og meš mörgu móti til fešranna fyrir munn spįmannanna. En nś ķ lok žessara daga hefur hann til vor talaš ķ Syni sķnum.” [26] Kristur, Sonur Gušs sem geršist mašur, er hiš eina, fullkomna og óvišjafnanlega Orš Föšurins. Ķ honum hefur hann sagt allt; žaš veršur aldrei nokkurt annaš orš en žetta. Heilagur Jóhannes af krossinum hefur mešal annarra lįtiš žetta ķ ljós ķ skżringum sķnum į Hebreabréfinu 1:1-2: Meš žvķ aš gefa okkur Son sinn, einasta Orš sitt (žvķ hann į ekkert annaš), talaši hann til okkar allt ķ senn ķ žessu einasta Orši - og hann hefur ekkert meira aš segja…vegna žess aš žaš sem hann talaši įšur til spįmannanna į köflum, hefur hann nś talaš allt ķ senn meš žvķ aš gefa okkur Son sinn, allt sitt. Sį sem vill bera fram spurningu til Gušs eša sem óskar einhvers konar sżnar eša opinberunar yrši ekki einungis sekur um heimskulega hegšun heldur einnig aš misbjóša Guši meš žvķ aš beina ekki sjónum sķnum eingöngu aš Kristi og meš žvķ aš lifa meš löngun eftir einhverri annarri nżjung. [27]

Ekki er aš vęnta annarrar opinberunar

66. (94) Kristin rįšdeild, žar sem hśn er hinn nżi og afdrįttarlausi sįttmįli, mun žannig aldrei lķša undir lok; og engrar nżrrar almennrar opinberunar er aš vęnta įšur en Drottinn okkar Jesśs Kristur opinberast ķ dżrš sinni.” [28] Enda žótt opinberuninni sé žegar lokiš er hśn engu aš sķšur ekki aš fullu skżr; žaš liggur fyrir kristinni trś aš skilja smįm saman merkingu hennar ķ aldanna rįs.

67. (84, 93) Ķ gegnum aldirnar hafa įtt sér staš svokallašar “persónulegar” opinberanir og hefur yfirvald kirkjunnar višurkennt nokkrar žeirra. Žęr tilheyra hins vegar ekki trśararfinum. Hlutverk žeirra er ekki aš betrumbęta eša fullkomna afdrįttarlausa opinberun Krists, heldur aš ašstoša viš aš breyta meš fullkomnari hętti eftir žeirri opinberun į vissum tķmum ķ sögunni. Undir leišsögn kennsluvalds kirkjunnar veit sensus fidelium (trśarskynbragš hinna trśušu) hvernig į aš greina og taka į móti žvķ sem ķ slķkum opinberunum er sannarlegt kall Krists eša dżrlinga hans til kirkjunnar. Kristin trś getur ekki meštekiš “opinberanir” sem stašhęfa aš žęr beri af eša leišrétti opinberunina sem uppfyllist ķ Kristi eins og į sér staš ķ vissum ekki-kristnum trśarbrögšum og einnig ķ nżjum sértrśarflokkum sem byggja į slķkum “opinberunum”.

Ķ STUTTU MĮLI

68. Guš hefur opinberaš sig af kęrleika og framselt sig manninum. Hann hefur žannig gefiš afdrįttarlaust og rķkulegt svar viš spurningunni sem mašurinn spyr sjįlfan sig um merkingu og tilgang lķfs hans.

69. Guš hefur opinberaš sig manninum meš žvķ aš mišla smįm saman leyndardómi sķnum ķ orši og verki.

70. Til višbótar vitnisburšinum um sjįlfan sig sem Guš gefur ķ sköpušum hlutum, sżndi hann sig fyrstu foreldrum okkar, talaši viš žį og gaf žeim eftir syndafalliš fyrirheit um hjįlpręši (sbr. 1M 3:15) og bauš žeim sįttmįla sinn.

71. Guš gerši ęvarandi sįttmįla viš Nóa og viš allt sem lifir (sbr. 1M 9:16). Žessi sįttmįli helst svo lengi sem heimurinn varir.

72. Guš valdi Abraham og gerši sįttmįla viš hann og nišja hans. Meš sįttmįlanum mótaši Guš žjóš sķna og opinberaši henni lögmįl sitt fyrir tilstilli Móse. Meš spįmönnunum undirbjó hann žjóšina til aš taka į móti hjįlpręšinu sem ętlaš var öllu mannkyninu.

73. Guš hefur opinberaš sig aš fullu og öllu meš žvķ aš senda Son sinn. Ķ honum hefur hann stofnsett sįttmįla sinn aš eilķfu. Sonurinn er afdrįttarlaust Orš Föšurins; eftir hann veršur engin önnur opinberun.

« 2. GREIN - ŚTBREIŠSLA Į OPINBERUN GUŠS

74. (851) Guš “vill aš allir menn verši hólpnir og komist til žekkingar į sannleikanum”: [29] žaš er aš segja, į Kristi Jesś. [30] Krist veršur aš kunngera öllum žjóšum og öllum mönnum til aš opinberunin nįi allt til endimarka jaršar: Guš kom žvķ žannig nįšarsamlega fyrir aš žeir hlutir sem hann hafši ķ eitt skipti opinberaš til hjįlpręšis öllum žjóšum, skyldu haldast ķ heild sinni allt ķ gegnum aldirnar og žeim breitt śt til allra kynslóša. [31]

I. HIN POSTULLEGA ERFIKENNING

75. (171) “Drottinn Kristur, en ķ honum er samantalin opinberun hins alhęsta Gušs, bauš postulunum aš prédika gušspjalliš sem lofaš hafši veriš fyrirfram af spįmönnunum og sem hann fullnaši ķ persónu sinni og kunngerši af eigin vörum sķnum. Meš žvķ aš prédika gušspjalliš mišlušu žeir gjöfum Gušs til allra manna. Žetta gušspjall įtti aš vera uppspretta alls hins frelsandi sannleika og sišferšislegrar tilsagnar.” [32]

Hin postullegu prédikun…

76. Ķ samręmi viš boš Drottins var gušspjalliš lįtiš ganga aš erfšum eftir tveimur leišum: - munnlegum “meš sögn postulanna sem gekk ķ erfšir, meš oršum prédikana žeirra, meš fordęmi žeirra og meš žvķ sem žeir innleiddu og žeir sjįlfir höfšu meštekiš - af vörum Krists, ķ gegnum lķfshętti hans og verk eša aš žeir höfšu lęrt žaš af innblęstri Heilags Anda”; [33] - skriflegum “eftir žį postula og ašra menn sem voru samstarfsmenn postulanna sem, undir innblęstri hins sama Heilags Anda, fęršu ķ letur bošskap hjįlpręšisins”. [34]

…heldur įfram meš hinni postullegu vķgsluröš

77. (861) “Til aš gušspjalliš mętti įvallt varšveitast óskert og hafa lķf ķ kirkjunni, settu postularnir biskupana sem eftirmenn sķna. Žeir eftirlétu žeim stöšu sķna sem kennarar er valdiš hafa.” [35] Žvķ “hin postullega prédikun, sem lįtin er ķ ljós į sérstakan hįtt ķ hinum innblįsnu bókum, įtti aš varšveitast ķ óslitinni erfšaröš allt til loka tķmanna.” [36]

78. (174, 1124, 2651) Žessi lifandi arfleifš, sem fram er komin ķ Heilögum Anda, er kölluš erfikenning enda ašgreinist hśn frį Heilagri Ritningu žótt hśn tengist henni nįnum böndum. Ķ gegnum erfikenninguna “varšveitir kirkjan eilķflega, ķ kenningu sinni, lķfi og tilbeišslu, allt žaš sem hśn sjįlf er, allt žaš sem hśn trśir og lętur žaš ganga aš erfšum til allra kynslóša.” [37] “Ummęli hinna heilögu fešra vitna um hina lķfgandi nęrveru žessarar erfikenningar og žau sżna fram į hvernig aušlegš hennar er śthellt ķ starfi og lķfi kirkjunnar, ķ trś hennar og bęnum”. [38]

79. Žaš sem Faširinn kemur sjįlfur į framfęri fyrir Orš sitt ķ Heilögum Anda er eftir sem įšur nęrverandi og virkt ķ kirkjunni: “Guš, sem talaši foršum, į įfram samtal viš brśši elskašs Sonar sķns. Og Heilagur Andi, en fyrir hann hljómar hinn lifandi rómur gušspjallsins ķ kirkjunni - og fyrir hana ķ öllum heiminum - leišir hina trśušu til fulls sannleika og lętur Orš Krists dvelja ķ žeim ķ allri sinni aušlegš.” [39]

II. SAMBANDIŠ MILLI ERFIKENNINGARINNAR OG HEILAGRAR RITNINGAR

Ein sameiginleg uppspretta…

80. “Heilög erfikenning og Heilög Ritning eru žannig bundnar nįnum böndum og eiga tjįskipti sķn į milli. Og meš žvķ aš žęr streyma śr sömu gušdómlegu lindinni, renna žęr saman meš vissum hętti til aš móta einn hlut og vinna aš sama takmarkinu.” [40] Bįšar lįta žęr leyndardóm Krists vera nęrverandi og bera įvöxt ķ kirkjunni en hann lofaši aš vera meš sķnum eigin “alla daga allt til enda veraldar”. [41]

…arfleifšin į tvo ašgreinda vegu

81. (113) “Heilög Ritning er mįl Gušs eins og žaš er ritaš meš andagift Heilags Anda.” [42] “Heilög erfikenning lętur allt Orš Gušs ganga ķ erfšir sem postulunum hefur veriš trśaš fyrir af Kristi Drottni og Heilögum Anda. Hśn lętur žaš ganga ķ erfšir til eftirmanna postulanna til aš žeir, uppljómašir af Anda sannleikans, megi af trśmennsku varšveita, śtlista og breiša žaš śt um allt meš prédikun sinni.” [43]

82. Af žessu leišir aš kirkjan, sem treyst hefur veriš fyrir tślkun į opinberuninni og aš hśn gangi ķ erfšir, “öšlast ekki vissu sķna um allan hinn opinberaša sannleika śr Heilagri Ritningu einni saman. Ritninguna og erfikenninguna į bįšar aš meštaka og heišra af jafn mikilli trśrękni og lotningu.” [44]

Postulleg erfikenning og kirkjulegar trśarhefšir

83. (1202, 2041, 2684) Erfikenningin sem hér um ręšir er komin frį postulunum og lętur hśn žaš ganga ķ erfšir sem žeir nįmu af kenningu og breytni Jesś og žaš sem Heilagur Andi kenndi žeim. Fyrsta kynslóš kristinna manna hafši ekki Nżja testamentiš ķ skriflegum bśningi og er Nżja testamentiš sjįlft skżrt dęmi um ferli hinnar lifandi erfikenningar. Erfikenninguna ber aš greina ķ sundur frį hinum żmsu trśarhefšum er snerta gušfręši, kirkjuaga, helgisiši eša trśrękni sem ķ tķmanna rįs hafa komiš fram ķ stašbundnum kirkjum. Žęr eru til ķ żmsum myndum, hafa lagaš sig eftir mismunandi stöšum og tķmabilum, og ķ žeim er hin göfuga erfikenning lįtin ķ ljós. Ķ ljósi erfikenningarinnar mį varšveita žessar trśarhefšir, žeim mį breyta eša jafnvel hverfa frį žeim undir leišsögn kennsluvalds kirkjunnar.

III. TŚLKUNIN Į TRŚARARFINUM

Trśararfurinn gefinn allri kirkjunni til varšveislu 84. (857, 871, 2033) Postularnir fólu allri kirkjunni hinn “heilaga arf” trśarinnar (depositum fidei), [45] sem geymdur er ķ Heilagri Ritningu og erfikenningunni. “Meš žvķ aš halda fast viš žennan arf er allur hinn heilagi lżšur, ķ einingu viš safnašarhirši sķna, įvallt trśr kenningu postulanna, bręšralagi, brotningu braušsins og bęnunum. Žannig aš meš žvķ aš višhalda, iška og jįta trśna sem fengin er aš erfšum, ętti aš rķkja mikill samhugur milli biskupanna og hinnar trśušu.” [46]

Kennsluvald kirkjunnar

85. (888-892, 2032-2040) Kennsluembętti kirkjunnar hefur einu veriš trśaš fyrir žvķ aš gefa sanna tślkun į Orši Gušs, hvort sem žaš er ķ skriflegum bśningi eša ķ mynd erfikenningarinnar. Vald žess ķ žessu efni er iškaš ķ nafni Jesś Krists.” [47] Žetta žżšir aš žessi tślkun hefur veriš falin biskupunum sem eru ķ samneyti viš eftirmann Péturs, biskup Rómar.

86. (688) “En kennsluvaldiš er ekki ęšra Orši Gušs heldur žjónn žess. Žaš kennir einungis žaš sem žaš hefur fengiš aš erfšum. Aš gušdómlegri bošun og meš hjįlp Heilags Anda hlustar žaš į žetta Orš af ręktarsemi, verndar žaš af hollustu og śtlistar žaš dyggilega. Allur sį įtrśnašur sem kennsluvaldiš kemur į framfęri sem gušdómleg opinberun er fenginn frį žessum eina trśararfi.” [48]

87. (1548, 2037) Minnugir orša Krists til postula sinna: “Sį sem į yšur hlżšir, hlżšir į mig”, [49] meštaka hinir trśušu af žęgš kennslu og tilsögn sem safnašarhiršar gefa žeim meš żmsum hętti.

Kennisetningar (dogma) trśarinnar

88. (888-892, 2032-2040) Kennsluvald kirkjunnar iškar valdiš til fulls sem žaš hefur meštekiš frį Kristi žegar žaš skilgreinir kennisetningar, žaš er aš segja, žegar žaš kemur į framfęri, į žį leiš aš žaš skyldar kristiš fólk til óbifanlegrar hollustu viš trśna, sannleika sem hin gušdómlega opinberun inniheldur eša einnig žegar žaš kemur į framfęri meš afdrįttarlausum hętti sannleika sem er naušsynlega tengdur žessu.

89. (2625) Žaš er órofa tenging milli andlegs lķfs okkar og kennisetninga. Kennisetningarnar eru ljósiš į vegi trśarinnar; žęr lżsa hann upp og gera hann öruggan. Į annan mįta eru vitsmunir okkar og hjarta opin fyrir ljósinu sem skķn frį kennisetningum trśarinnar, sé lķf okkar réttvķst. [50]

90. (114, 158, 234) Gagnkvęm tengsl milli kennisetninga, og innri samręming žeirra, mį finna ķ allri opinberuninni į leyndardómi Krists. [51] “Ķ kažólskri kenningu er til stašar tilhögun eša stigskipting sannleikans žar sem żmsar hlišar hans nįlgast ekki grundvöll kristinnar trśar meš sama hętti.” [52]

Yfirnįttśrlegur skilningur trśarinnar

91. (737) Allir hinir trśušu eiga žįtt ķ skilningi į hinum opinberaša sannleika og aš hann gangi ķ erfšir. Žeir hafa meštekiš smurningu Heilags Anda sem fręšir žį [53] og leišir žį ķ allan sannleikann. [54]

92. (785) “Hinum trśušu, sem einn trśarlķkami, …getur eigi skjįtlast ķ trśarefnum. Žaš er aš žakka yfirnįttśrlegu trśarskynbragši (sensus fidei), sem einkennir Gušs lżš allan, žegar hann “frį biskupunum til sķšasta manns trśašra leikmanna” eru sammįla ķ trśar- og sišalögmįlsefnum. [55]

93. (889) “Žaš er meš žessu trśarskynbragši, sem Andi sannleikans vekur og višheldur, aš Gušs lżšur tekur viš trśnni sem ķ eitt skipti fyrir öll hefur veriš bošuš hinum heilögu undir leišsögn kennsluvaldsins (Magisterium) .…Lżšurinn tilheyrir ęvinlega žessari trś, sameinast henni į enn dżpri hįtt og lętur žaš koma betur fram ķ lķfi og verkum sķnum.” [56]

Vöxtur į trśarskilningi

94. (66, 2651, 2038, 2518) Meš ašstoš Heilags Anda getur skilningur į raunveruleika og oršum arfleifšar trśarinnar vaxiš ķ lķfi kirkjunnar: - “Meš ķhugun og athugun trśašra sem hugleiša žessa hluti ķ hjarta sér”; [57] žaš eru einkum tilteknar “gušfręšilegar rannsóknir sem dżpka žekkinguna į hinum opinberaša sannleika”. [58] - “Meš innri tileinkun į žeim andlega raunveruleika sem hinir trśušu reyna”; [59] hin gušdómlegu orš “vaxa meš žeim sem les žau”. [60] - “Meš prédikun žeirra sem įsamt meš vķgsluröš biskupsembęttisins hafa hlotiš óbrigšular nįšargjafir sannleikans”. [61]

95. “Žannig er ljóst aš heilög erfikenning, Heilög Ritning og kennsluvald kirkjunnar eru žaš samtengd og samhęfš aš hyggilegri fyrirętlun Gušs, aš eitt žeirra mį sķn einskis įn hinna. Ķ samstarfi hvert viš annaš og hvert meš sķnum hętti, undir athöfn hins eina Heilaga Anda, leggja žau öll meš virkum hętti sitt af mörkum til frelsunar sįlna.” [62]

Ķ STUTTU MĮLI

96. Žaš sem Kristur trśši postulunum fyrir létu žeir ganga aš erfšum til allra kynslóša meš prédikunum sķnum og skrifum, undir andagift Heilags Anda, žar til Kristur snżr aftur ķ dżrš.

97. “Heilög erfikenning og Heilög Ritning mynda einn sameiginlegan arf Oršs Gušs” (DV 10) žar sem hin strķšandi kirkja ķhugar Guš lķkt og ķ spegli, hann sem er uppspretta allrar aušlegšar hennar.

98. “Kirkjan ķ kenningu sinni, lķfi og tilbeišslu varšveitir og lętur ganga ķ erfšir til sérhverrar kynslóšar allt žaš sem hśn sjįlf er, allt žaš sem hśn trśir” (DV 8 § 1).

99. Žökk sé yfirnįttśrlegum skilningi trśarinnar tekur allur lżšur Gušs linnulaust į móti gjöfum hinnar gušdómlegu opinberunar, sameinast žeim į enn dżpri hįtt og lifir meš enn fyllri hętti eftir žeim.

100. Žaš verkefni aš tślka Orš Gušs meš sönnum hętti hefur einvöršungu veriš fališ kennsluvaldi kirkjunnar, žaš er aš segja, pįfanum og žeim biskupum sem eru ķ samneyti viš hann.

« 3. GREIN - HEILÖG RITNING

I. KRISTUR - HIŠ EINSTAKA ORŠ HEILAGRAR RITNINGAR

101. Af gęsku sinni og velvild talar Guš viš mennina meš mennskum oršum žegar hann opinberar sig žeim: “Žvķ orš Gušs, tjįš meš oršum mannanna, eru į allan hįtt lķk mannlegri tungu lķkt og žegar Orš hins eilķfa Föšur ķklęddist holdi mannlegs veikleika og varš manni lķkur”. [63]

102. (65, 2763, 426-429) Ķ gegnum öll orš Heilagrar Ritningar, talar Guš einungis eitt einstakt Orš, Orš sitt eina, žar sem hann segir allt um sjįlfan sig: [64] Muniš aš eitt og hiš sama Orš Gušs teygir sig allt ķ gegnum Ritninguna, aš žaš er eitt og sama Oršiš sem allir hinir heilögu skrifarar tóku sér ķ munn žar sem aš hann sem ķ upphafi var Guš meš Guši žarf ekki į sérstökum atkvęšum aš halda; žvķ hann er ekki hįšur tķma. [65]

103. (1100, 1184, 1378) Žetta er įstęša žess aš kirkjan hefur įvallt heišraš Ritninguna lķkt og hśn heišrar lķkama Drottins. Hśn ber stöšugt fram fyrir hina trśušu brauš lķfsins sem tekiš er af hina eina borši Oršs Gušs og lķkama Krists. [66]

104. Śr Heilagri Ritningu fęr kirkjan stöšugt nęringu sķna og styrk sinn žvķ aš hśn tekur ekki viš henni sem manna orši “heldur sem Gušs orši, - eins og žaš ķ sannleika er”. [67] “Faširinn sem er į himnum kemur af elsku sinni til fundar viš börn sķn ķ hinni helgu bók og talar viš žau.” [68]

II. INNBLĮSTUR OG SANNLEIKUR HEILAGRAR RITNINGAR

105. Guš er höfundur Heilagrar Ritningar. “Žaš sem Guš hefur opinberaš og sem Heilög Ritning geymir og sżnir hefur veriš ritaš undir innblęstri Heilags Anda.” [69] “Heilög móšir, kirkjan, byggir į į trś postulatķmans og višurkennir sem heilagar og kanónķskar bękur Gamla og Nżja testamentisins ķ allri heild sinni og öllum hlutum sķnum. Hśn gerir žaš į žeim grundvelli aš žęr hafi, skrifašar undir innblęstri Heilags Anda, Guš sem höfund sinn og hafi sem slķkar gengiš aš erfšum til kirkjunnar.” [70]

106. Guš gaf mennskum höfundum hinna heilögu bóka innblįstur. “Til aš setja saman hinar heilögu bękur valdi Guš vissa menn sem ķ žjónustu hans įttu aš nota hęfileika sķna og gjafir meš žeim hętti aš Guš starfaši ķ žeim og ķ gegnum žį og aš žeir skrifušu žannig allt žaš sem hann vildi, og ekkert umfram žaš, og geršu žaš sem eiginlegir höfundar žess.” [71]

107. (702) Hinar innblįsnu bękur kenna sannleikann. “Śr žvķ aš lķta ber į al lt žaš sem hinir innblįsnu höfundar eša heilagir skrifarar vottušu sem stašfestingu Heilags Anda, veršum viš aš višurkenna aš bękur Ritningarinnar kenna įkvešiš, einlęglega og įn villu žann sannleika sem Guš, meš tilliti til hjįlpręšis okkar, vildi sjį fęršan ķ letur ķ Heilagri Ritningu.” [72]

108. Eigi aš sķšur er kristin trś ekki “trśarbrögš bókarinnar”. Kristindómurinn er trśarbrögš “Oršs” Gušs, oršs sem “ekki er ritaš og žögult orš heldur holdi klętt og lifandi Orš”. [73] Ef Ritningin į ekki aš vera daušur bókstafur, veršur Kristur, hiš eilķfa Orš hins lifanda Gušs, fyrir Heilagan Anda, aš “ljśka upp huga okkar til aš skilja Ritninguna.” [74]

III. HEILAGUR ANDI, TŚLKANDI RITNINGARINNAR

109. Ķ Heilagri Ritningu talar Guš viš manninn į mannlegan hįtt. Til aš tślka Ritninguna į réttan hįtt, veršur lesandinn aš gaumgęfa žaš sem hinir mennsku höfundar vildu ķ sannleika sagt votta um og žaš sem Guš vildi opinbera okkur meš oršum žeirra. [75]

110. Til aš komast aš raun um hvaš hinir heilögu höfundar voru aš fara, veršur lesandinn aš taka tillit til žess hver skilyrši voru į žeirra tķma og ķ žeirra menningu, žeirra bókmenntagreina sem voru viš lķši į žeim tķmum, hvernig tilfinningum var lżst og hvernig talmįl var og sögustķll. “Žvķ aš stašreyndin er sś aš sannleikanum er komiš į framfęri og hann lįtinn ķ ljós meš mismunandi hętti ķ żmsum tegundum sögulegra skrifa, ķ spįdóms- og skįldskapartextum og ķ oršalagi ķ öšrum tegundum bókmennta.” [76]

111. En žar sem Heilög Ritning er innblįsin er til önnur og ekki sķšur mikilvęg grunnregla viš sanna tślkun og sem kemur ķ veg fyrir aš Ritningin sé daušur bókstafur. “Heilaga Ritningu ber aš lesa og tślka ķ ljósi žess sama Anda og hśn var skrifuš eftir.” [77] Annaš Vatķkanžingiš bendir į žrjįr višmišanir viš aš tślka Ritninguna samkvęmt Andanum sem var henni innblįstur: [78]

112. (128, 368) 1. Takiš sérstakt tilliti “til innihalds og einingar allrar Ritningarinnar”. Enda žótt bękur Ritningarinnar séu ólķkar er Ritningin engu aš sķšur eitt žvķ aš ein er fyrirętlun Gušs og Kristur Jesśs er ķ mišju hennar og hjarta sem opnašist į pįskum hans. [79] Oršasambandiš “hjarta Krists” getur vķsaš til Heilagrar Ritningar sem gerir hjarta hans kunnugt. Fyrir pķslargönguna var hjarta hans lokaš žvķ Ritningin var óskżr. En Ritningin hefur veriš opin sķšan pķslargangan geršist; sķšan eru žeir sem frį žeim tķma hafa skiliš hana, ķgrundaš og greint į hvern hįtt ber aš tślka spįdómana. [80]

113. (81) 2. Lesiš Ritninguna “ķ samręmi viš lifandi erfikenningu allrar kirkjunnar”. Samkvęmt ummęlum kirkjufešranna er Ritningin einkum skrifuš ķ hjarta kirkjunnar fremur en ķ skjöl og skrįr, žvķ aš kirkjan flytur meš sér ķ erfikenningu sinni hiš lifandi minni um Orš Gušs og žaš er Heilagur Andi sem gefur henni hina andlegu tślkun į Ritningunni (“…samkvęmt hinni andlegu merkingu sem Andinn gefur kirkjunni”). [81]

114. (90) 3. Veitiš eftirtekt hlišstęšu trśarinnar. [82] Meš “hlišstęšu trśarinnar” er įtt viš aš innra samręmis gętir ķ öllum sannleika trśarinnar og innan allrar fyrirętlunar opinberunarinnar.

Skilningur į Ritningunni

115. Samkvęmt fornum trśarhefšum mį hafa tvenns konar skilning į Ritningunni: bókstaflegan og andlegan. Sį andlegi greinist ķ allegórķskan, sišferšilegan og anagógķskan skilning. Hiš djśpstęša samręmi sem er į milli žessara fjögurra skilninga tryggir hinni lifandi tślkun Ritningarinnar ķ kirkjunni alla aušlegš žeirra.

116. (110-114) Hinn bókstaflegi skilningur. Hann er merkingin sem orš Ritningarinnar hafa og biblķuskżrendur uppgötva eftir sönnum tślkunarreglum: “Allur annar skilningur į Heilagri Ritningu byggist į hinu bókstaflega.” [83]

117. (1101) Hinn andlegi skilningur. Žar eš fyrirętlun Gušs er ein, er žaš ekki einvöršungu texti Ritningarinnar sem getur veriš tįkn, heldur einnig žeir raunveruleikar og žeir atburšir sem hann fjallar um. 1. Hinn allegórķski skilningur. Viš getum öšlast dżpri skilning į atburšum meš žvķ aš žekkja merkingu žeirra ķ Kristi; žannig er gangan ķ gegnum Raušahafiš tįkn um sigur Krists og einnig um kristna skķrn. [84] 2. Hinn sišferšilegi skilningur. Atburširnir sem Ritningin segir frį ętti aš fį okkur til aš breyta rétt. Eins og heilagur Pįll segir voru žeir ritašir “til višvörunar oss”. [85] 3. Hinn anagósķski skilningur (grķska: anagoge, “leišandi”). Viš getum skošaš allan raunveruleika og atburši ķ ljósi eilķfrar merkingar žeirra, aš žeir leiši okkur ķ įtt aš sönnu föšurlandi okkar: žannig er kirkjan į jöršu tįkn um hina himnesku Jerśsalem. [86]

118. Tvķhenda frį mišöldum dregur saman merkingu hinna fjögurra skilninga: Bókstafurinn talar um gjörširnar; allegórķan um hvaš skal trśa; Hiš sišferšilega um breytnina; anagógķan um hlutskipti okkar. [87]

119. (94, 113) “Žaš er hlutverk biblķuskżrenda aš starfa ķ samręmi viš žessar reglur til aš auka skilning og skżra betur merkingu Heilagrar Ritningar žannig aš rannsóknir žeirra ašstoši kirkjuna viš aš kveša upp fastmótašri dóma. Žvķ aš allt sem hefur meš tślkun Ritningarinnar aš gera er aš endingu hįš dómi kirkjunnar en hjį henni er hiš gušdómlega umboš og žjónusta aš hafa eftirlit meš Orši Gušs og tślka žaš.” [88] Ég tryši ekki į gušspjalliš hefši myndugleiki kažólsku kirkjunnar ekki fengiš mig til žess. [89]

IV. HELGIFESTING (KANÓN) RITNINGARINNAR

120. (1117) Žaš var meš hinni postullegu erfikenningu aš kirkjan skilgreindi hvaša skrif eigi aš vera į listanum yfir hinar helgu bękur. [90] Žessi endanlegi listi er kallašur helgifesting eša kanón Ritningarinnar. Hann geymir 46 bękur śr Gamla testamentinu (45 ef viš teljum Jeremķa og Harmljóšin saman) og 27 bękur śr Nżja testamentinu. [91] Gamla testamentiš: 1. Mósebók (Genesis), 2. Mósebók (Exodus), 3. Mósebók (Leviticus), 4. Mósebók (Numeri), 5. Mósebók (Devteronomium), Jósśabók, Dómarabók, Rutarbók, 1. og 2. Samśelsbók, 1. og 2. Konungabók, 1. og 2. Kronķkubók, Esra og Nehemķa, Tobķtsbók, Jśdķtarbók, Esterarbók, 1. og 2. Makkabeabók, Jobsbók, Sįlmarnir, Oršskviširnir, Prédikarinn, Ljóšaljóšin, Speki Salómons, Sķraksbók, Jesaja, Jeremķa, Harmljóšin, Barśksbók, Esekķel, Danķelsbók, Hósea, Jóel, Amos, Óbadķa, Jónas, Mķka, Nahśm, Habakkuk, Sefanķa, Haggaķ, Sakarķa og Malakķ. Nżja testamentiš: Gušspjöllin samkvęmt Matteusi, Markśsi, Lśkasi og Jóhannesi, Postulasagan, bréf heilags Pįls til Rómverja, 1. og 2. til Korintumanna, til Galatamanna, Efesusmanna, Filippķmanna, Kólossumanna, 1. og 2. til Žessalónķkumanna, 1. og 2. til Tķmóteusar, til Tķtusar, Fķlemons, Hebreabréfiš, Jakobsbréfiš, 1. og 2. bréf Péturs, 1., 2. og 3. bréf Jóhannesar, Jśdasarbréfiš og Opinberunarbókin.

Gamla testamentiš

121. (1093) Gamla testamentiš er ómissandi hluti Heilagrar Ritningar. Bękur žess eru innblįsnar af Guši og hafa varanlegt gildi, [92] žvķ aš gamli sįttmįlinn hefur aldrei veriš numinn śr gildi.

122. (702, 763, 708, 2568) “Žaš sem fólst ķ rįšdeild Gamla testamentisins var fyrst og fremst aš undirbśa og tilkynna meš spįdómum komu Krists, endurlausnara allra manna.” [93] “Enda žótt bękur Gamla testamentisins innihaldi atriši sem eru ófullkomin og ekki ęvarandi”, [94] eru žęr vitnisburšur um alla hina gušdómlegu uppeldisfręši sem frelsandi kęrleikur Gušs felur ķ sér: žessi skrif “geyma hįleita kenningu um Guš og trausta speki um mannlegt lķf jafnframt žvķ aš vera unašslegur fjįrsjóšur bęna; ķ žeim er leyndardómur hjįlpręšis okkar einnig nęrverandi į hulinn hįtt.” [95]

123. Kristnir menn heišra Gamla testamentiš sem sannarlegt Orš Gušs. Kirkjan hefur įvallt barist af krafti gegn žeirri hugmynd aš hafna Gamla testamentinu į žeirri forsendu aš Nżja testamentiš hafi gert žaš śrelt (markionismi).

Nżja testamentiš

124. “Orš Gušs, sem er kraftur Gušs til hjįlpręšis öllum žeim sem hafa trś, er kunngert og kraftur žess sżndur į óvišjafnanlegan hįtt ķ skrifum Nżja testamentisins” [96] sem lętur endanlegan sannleika opinberunar Gušs ganga aš erfšum. Žungamišja žeirra er Jesśs Kristur, Sonur Gušs er ķklęddist holdi: athafnir hans, kenningar, pķslarganga og vegsömun og upphaf kirkju hans undir leišsögn Andans. [97]

125. (515) Gušspjöllin eru hjarta Ritningarinnar “vegna žess aš žau eru höfušvitnisburšur okkar um lķf og kenningu hins holdtekna Oršs, frelsara okkar”. [98]

126. (76) Greina mį žrjį įfanga viš mótun gušspjallana: 1. Lķf og kenning Jesś. Kirkjan heldur žvķ stašfastlega fram aš gušspjöllin fjögur “en söguleg sannindi žeirra stašfestir hśn óhikaš, lįti einlęglega ganga aš erfšum hvaš Jesśs, Sonur Gušs, mešan hann bjó mešal manna, gerši og kenndi sannarlega žeim til eilķfs hjįlpręšis, allt fram til žess dags er hann var upp numinn.” [99] 2. Arfsögnin. “Žvķ eftir uppstigningu Drottins létu postularnir žaš ganga til įheyrenda sinna sem hann hafši sagt og gert og geršu žaš af fyllri žekkingu sem žeir, fręddir af dżršarverkum Krists og upplżstir af Andanum, nś nutu.” [100] 3. Hin skrifušu gušspjöll. “Žegar hinir helgu höfundar ritušu gušspjöllin fjögur, völdu žeir vissa žętti af mörgum sem gengiš höfšu aš erfšum, annaš hvort munnlega eša sem žegar lįgu fyrir skriflega; ašra žętti samręmdu žeir eša śtskżršu meš tilliti til ašstęšna kirknanna og višhéldu įfram žvķ formi aš prédika en įvallt į žann hįtt aš žeir hafa sagt okkur sannleikann um Jesśm eins og hann er ķ raun og veru.” [101]

127. (1154, 2705) Hiš fjórfalda gušspjall gegnir einstęšri stöšu ķ kirkjunni eins og augljóst er bęši ķ žeirri heišrun sem žvķ er veitt ķ helgisišunum og ķ žvķ mikla ašdrįttarafli sem žaš hefur haft į dżrlinga į öllum tķmum: Ekki er önnur kenning sem gęti veriš betri, dżrmętari og dżrlegri en žaš sem stendur ķ gušspjallinu. Sjįiš og heyriš žaš sem Drottinn og meistari okkar, Kristur, hefur kennt meš oršum sķnum og fengiš įorkaš meš gjöršum sķnum. [102] En umfram allt eru žaš gušspjöllin sem eiga hug minn allan žegar ég er ķ bęn; vesalings sįl mķn žarfnast svo margs og samt er žetta žaš eina sem er ómissandi. Ég finn įvallt nżtt ljós žar; huldar merkingar sem hafa hingaš til ekki haft neina žżšingu fyrir mig. [103]

Eining Gamla og Nżja testamentisins

128. (1094, 489) Žegar į tķmum postulana [104] og eftir žaš stöšugt ķ erfikenningu sinni hefur kirkjan varpaš ljósi į einingu hinnar gušdómlegu fyrirętlunar ķ testamentunum bįšum meš fyrirbošagreiningu (typology) žar sem greint er ķ verkum Gušs ķ Gamla testamentinu fyrirboša um žaš sem hann fékk įorkaš ķ fullnustu tķmans ķ persónu sķns holdtekna Sonar.

129. (681, 2055, 1968) Kristnir menn lesa žvķ Gamla testamentiš ķ ljósi Krists krossfests og upprisins. Slķkur lestur į fyrirbošagreiningu leišir ķ ljós hversu Gamla testamentiš er óžrjótandi aš innihaldi; en žaš mį ekki verša til žess aš viš gleymum žvķ aš Gamla testamentiš hefur sitt eiginlegt gildi sem opinberun, eins og Drottinn sjįlfur stašfesti. [105] Auk žess veršur aš lesa Nżja testamentiš ķ ljósi žess Gamla. Ķ trśfręšslu frumkristninnar var Gamla testamentiš ķ stöšugri notkun. [106] Samkvęmt gömlu orštaki liggur Nżja testamentiš huliš ķ žvķ Gamla og Gamla testamentiš afhjśpast ķ žvķ Nżja. [107]

130. Fyrirbošagreining leišir ķ ljós hina kraftmiklu hreyfingu ķ įtt til fullnustu hinnar gušdómlegu fyrirętlunar žegar “Guš veršur allt ķ öllu.” [108] Og ekki missa köllun ęttfešranna og leišingin śt af Egyptalandi, til aš taka dęmi, gildi sitt ķ fyrirętlun Gušs einungis fyrir žį stašreynd aš žeir voru millistig.

V. HEILÖG RITNING Ķ LĶFI KIRKJUNNAR

131. “Og slķkt afl og slķkur kraftur liggur ķ Orši Gušs aš žaš getur veriš kirkjunni styrkur og stoš og börnum kirkjunnar stušningur ķ trś, fęša fyrir sįlina og tęr og ómtęmdi lind andlegs lķfs.” [109] Žess vegna “eiga kristnir menn aš hafa greišan ašgang aš Heilagri Ritningu.” [110]

132. (94) “Biblķurannsóknir eiga aš vera sįl gušfręšinnar. Žjónusta Oršsins - prédikun safnašarhirša, trśfręšsla og allar geršir kristinnar tilsagnar, žar sem prédikun helgisišanna skipar ęšsta sess - nęrist einnig į heilbrigšan hįtt og dafnar fyrir Orš Ritningarinnar.” [111]

133. (2653, 1792) Kirkjan “hvetur alla kristna menn eindregiš… til aš lęra žį yfirburši aš žekkja Jesśm Krist meš žvķ aš lesa išulega hina gušdómlegu Ritningu. “Vanžekking į Ritningunni er vanžekking į Kristi.”” [112]

Ķ STUTTU MĮLI

134. “Öll er Heilög Ritning ein bók og žessi eina bók er Kristur “vegna žess aš öll hin gušdómlega Ritning talar um Krist og öll hin gušdómlega Ritning er fullnuš ķ Kristi”” (Hugo frį St. Victor, De arca Noe 2, 8: PL 176, 642: sbr. sama 2, 9: PL 176, 642-643).

135. “Heilög Ritning geymir Orš Gušs og vegna žess aš žau eru innblįsin eru žau aš sönnu Orš Gušs” (DV 24).

136. Guš er höfundur Heilagrar Ritningar vegna žess aš hann fyllti mannlega höfunda hennar andagift; hann verkar ķ žeim og ķ gegnum žį. Hann gefur žannig tryggingu fyrir žvķ aš skrif žeirra kenna įn villu frelsandi sannleika hans (sbr. DV 11).

137. Žegar hin innblįsna Ritning er tślkuš veršur umfram allt aš gefa gaum aš žvķ hvaš Guš vill opinbera ķ gegnum sķna heilögu höfunda um hjįlpręši okkar. Žaš sem kemur frį Andanum veršur ekki aš fullu “skiljanlegt nema meš athöfn Andans” (sbr. Órķgenes, Hom. in Ex. 4, 5: PG 12, 320).

138. Kirkjan višurkennir og heišrar sem innblįsnar 46 bękur Gamla testamentisins og 27 bękur Nżja testamentisins.

139. Gušspjöllin fjögur skipa höfušsess vegna žess aš Kristur Jesśs er ķ mišju žeirra.

140. Eining testamentanna beggja stafar af einingu fyrirętlunar Gušs og opinberunar hans. Gamla testamentiš undirbżr fyrir hiš Nżja og Nżja testamentiš uppfyllir žaš Gamla; žau varpa ljósi hvort į annaš; bęši eru žau sönn Orš Gušs.

141. “Kirkjan hefur įvallt heišraš hina gušdómlegu Ritningu į sama hįtt og hśn heišrar lķkama Drottins” (DV 21): bęši nęra žau og stżra öllu hina kristna lķfi. “Žitt orš er lampi fóta minna og ljós į vegum mķnum” (Sl 119:105; sbr. Jes 50:4).

Nęsti kafli


Óopinber śtgįfa © Reynir K. Gušmundsson žżddi Brįšabirgšažżšing


  1. Sbr. Dei Filius: DS 3015.
  2. DV 2, sbr Ef 1:9; 2:18; 2Pt 1:4.
  3. 1Tm 6:16; sbr. Ef 1:4-5.
  4. DV 2.
  5. Hl. Ķreneus, Adv. haeres, 3, 20, 2: PG 7/1, 944; sbr. 3, 17, 1; 4, 12, 4; 4, 21, 3.
  6. DV 3; sbr. Jh 1:3; Rm 1:19-20.
  7. DV 3; sbr. 1M 3:15; Rm 2:6-7.
  8. Rómversk kažólska messubókin 4. efstabęn.
  9. 1M 10:5; sbr. 9:9-10, 16; 10:20-31.
  10. Sbr. P 17:26-27.
  11. Sbr. SS 10:5; 1M 11:4-6.
  12. Sbr. Rm 1:18-25.
  13. Sbr. 1M 9:16; Lk 21:24; DV 3.
  14. Sbr. 1M 14:18; Heb 7:3; Esk 14:14.
  15. Jh 11:52.
  16. 1M 12:1.
  17. 1M 17:5; 12:3 (LXX); sbr. Gl 3:8.
  18. Sbr. Rm 11:28; Jh 11:52; 10:16.
  19. Sbr. Rm 11:17-18, 24.
  20. Sbr. DV 3.
  21. 5M 28:10; Rómversk kažólska messubókin, föstudagurinn langi, almenn fyrirbęn VI; sjį einnig 2M 19:6.
  22. Sbr. Jes 2:2-4; Jer 31:31-34; Heb 10:16.
  23. Sbr. Esk 36; Jes 49:5-6; 53:11.
  24. Sbr. Sf 2:3; Lk 1:38.
  25. DV 2.
  26. Heb 1:1-2.
  27. Hl. Jóhannes af krossinum, Uppganga į Karmelfjall, 2, 22, 3-5, śr The Coll ected Works of St. John of the Cross, žżš. į ensku K. Kavanaugh OCD og O. Rodriguez OCD (Washington DC: Institute of Carmelite Studies, 1979), 179-180; tķšalestur į ašventu, 2. vika, mįnudagur.
  28. DV 4; sbr. 1Tm 6:14; Tt 2:13.
  29. 1Tm 2:4.
  30. sbr. Jh 14:6.
  31. DV 7; sbr 2Kor 1:20; 3:16-4:6.
  32. DV 7; sbr. Mt 28:19-20; Mk 16:15.
  33. DV 7.
  34. DV 7.
  35. DV 7 § 2; sbr. Hl. Ķreneus, Adv. haeres 3, 3, 1: PG 7, 848; Harvey 2, 9.
  36. DV 8 § 1.
  37. DV 8 § 1.
  38. DV 8 § 3.
  39. DV 8 § 3; sbr. Kól 3:16.
  40. DV 9.
  41. Mt 28:20.
  42. DV 9.
  43. DV 9.
  44. DV 9.
  45. DV 10 § 1; sbr. 1Tm 6:20; 2Tm 1:12-14 (Vulg.).
  46. DV 10 § 1; sbr. P 2:42 (Gk.); Pķus XII, postulleg reglugerš, Munificentissimus Deus, 1. nóvember 1950: AAS 42 (1950), 756, gert eftir oršum hl. Kżprķanusar, Epist. 66, 8: CSEL 3, 2, 733: "Kirkjan er fólkiš ķ einingu viš presta sķna, hjöršin sem fylgir hirši sķnum fast eftir."
  47. DV 10 § 2.
  48. DV 10 § 2.
  49. Lk 10:16; sbr LG 20.
  50. Sbr. Jh 8:31-32.
  51. Sbr. fyrsta Vatķkanžingiš: DS 3016: nexus mysteriorum; LG 25
  52. UR 11.
  53. Sbr. 1Jh 2:20, 27.
  54. Sbr. Jh 16:13.
  55. LG 12, sbr. hl. Įgśstķnus De pręd. sanct. 14, 27: PL 44, 980.
  56. LG 12; sbr. Jd 3.
  57. DV 8 § 2; sbr. Lk 2:19, 51.
  58. GS 62 § 7; sbr. GS 44 § 2; DV 23, 24; UR 4.
  59. DV 8 § 2.
  60. Hl. Gregorķus mikli, Hom. in Ezek. 1, 7, 8: PL 76, 843D.
  61. DV 8 § 2.
  62. DV 10 § 3.
  63. DV 13.
  64. Sbr. Heb 1:1-3.
  65. Hl. Įgśstķnus, En. in Ps. 103, 4, 1: PL 37, 1378; sbr. Sl 104; Jh 1:1.
  66. Sbr. DV 21.
  67. 1Ž 2:13; sbr. DV 24.
  68. DV 21.
  69. DV 11.
  70. DV 11; sbr. Jh 20:31; 2Tm 3:16; 2Pt 1:19-21; 3:15-16.
  71. DV 11.
  72. DV 11.
  73. Sbr. Hl. Bernharšur, S. missus est hom. 4, 11: PL 183, 86.
  74. Sbr. Lk 24:45.
  75. Sbr. DV 12 § 1.
  76. DV 12 § 2.
  77. DV 12 § 3.
  78. Sbr. DV 12 § 4.
  79. Sbr. Lk 24:25-27, 44-46.
  80. Hl. Tómas frį Akvķnó, Expos. in Ps 21, 11; sbr. Sl 22:15.
  81. Órķgenes, Hom. in Lev. 5, 5: PG 12, 454D.
  82. Sbr. Rm 12:6.
  83. Hl. Tómas frį Akvķnó, Sth I, 1, 10, ad 1.
  84. Sbr. 1Kor 10:2.
  85. 1Kor 10:11; sbr. Heb 3-4:11.
  86. Sbr. Opb 21:1-22:5.
  87. Lettera gesta docet, quid credas allegoria, moralis quid agas, quo tendas anagogia. Įgśstķnus frį Dacia, Rotulus pugillaris, I: śtg. A. Walz: Angelicum 6 (1929) 256.
  88. DV 12 § 3.
  89. Hl. Įgśstķnus, Contra epistolam Manichaei, 5, 6: PL 42, 176.
  90. Sbr. DV 8 § 3.
  91. Sbr. DS 179; 1334-1336; 1501-1504.
  92. Sbr. DV 14.
  93. DV 15.
  94. DV 15.
  95. DV 15.
  96. DV 17; sbr. Rm 1:16.
  97. Sbr. DV 20.
  98. DV 18.
  99. DV 19; sbr. P 1:1-2.
  100. DV 19.
  101. DV 19.
  102. Hl. Sesarķa yngri til hl. Richildis og hl. Radegunde, SCh 345, 480.
  103. Hl Teresa frį Lisieux, ms. autob. A 83v.
  104. Sbr. 1Kor 10:6, 11; Heb 10:1; 1Pt 3:21.
  105. Sbr. Mk 12:29-31.
  106. Sbr. 1Kor 5:6-8; 10:1-11.
  107. Sbr. hl. Įgśstķnus, Quaest. in Hept. 2, 73: PL 34, 623; sbr. DV 16.
  108. 1Kor 15:28.
  109. DV 21.
  110. DV 22.
  111. DV 24.
  112. DV 25; sbr. Fl 3:8 og hl. Hķerónżmus, Commentariorum in Isaiam libri xviii prol.: PL 24, 17b.