Stella Maris

Marķukirkja

 

Trśfręšslurit Kažólsku Kirkjunnar

 

 

ŽRIŠJI HLUTI: LĶF Ķ KRISTI

ANNAR ŽĮTTUR - BOŠORŠIN TĶU

FYRSTI KAFLI: “ELSKA SKALT ŽŚ DROTTIN, GUŠ ŽINN, AF ÖLLU HJARTA ŽĶNU, ALLRI SĮLU ŽINNI OG ÖLLUM HUGA ŽĶNUM”

2083. Jesśs dró saman skyldur mannsins viš Guš meš žessum oršum: "Elska skalt žś Drottin, Guš žinn, af öllu hjarta žķnu, allri sįlu žinni og öllum huga žķnum." [1] Žessi orš enduróma hiš alvöružrungna hróp: "Heyr Ķsrael! Drottinn er vor Guš; hann einn er Drottinn!" [2] Guš elskar okkur aš fyrra bragši. Minnst er kęrleika hins eina Gušs ķ hinu fyrsta af "oršunum tķu". Önnur bošorš gera nįnari grein fyrir žeim višbrögšum kęrleikans sem mašurinn fęr köllun um aš gefa Guši sķnum.

« 1. GREIN - FYRSTA BOŠORŠIŠ

Ég er Drottinn Guš žinn, sem leiddi žig śt af Egyptalandi, śt śr žręlahśsinu. Žś skalt ekki hafa ašra guši en mig. Žś skalt engar lķkneskjur gjöra žér né nokkrar myndir eftir žvķ sem er į himnum uppi, ešur žvķ sem er į jöršu nišri, ešur žvķ sem er ķ vötnunum undir jöršinni. Žś skalt ekki tilbišja žęr og ekki dżrka žęr. [3] Ritaš er: "Drottin, Guš žinn, skalt žś tilbišja og žjóna honum einum". [4]

I. "DROTTIN, GUŠ ŽINN, SKALT ŽŚ TILBIŠJA OG ŽJÓNA HONUM EINUM"

2084. Guš gerir sig kunnan meš žvķ aš minnast almįttugrar, velviljašrar og frelsandi ašgeršar sinnar ķ sögu žess sem hann įvarpar: "Ég leiddi žig śt af Egyptalandi, śt śr žręlahśsinu." Hiš fyrsta orš geymir fyrsta bošorš lögmįlsins: Drottin Guš žinn skalt žś óttast og honum skalt žś žjóna…. Eigi skuluš žér elta neina ašra guši". [5] Fyrsta kall Gušs og réttmęt krafa hans er aš mašurinn meštaki hann og tilbišji hann.

2085. Hinn eini og sanni Guš opinberar Ķsrael fyrst dżrš sķna. [6] Opinberunin į köllun og sannleika mannsins tengist opinberuninni į Guši. Köllun mannsins er aš gera Guš kunnan meš breytni sem samręmist sköpun hans "ķ mynd og lķkingu Gušs": Aldrei veršur annar Guš, Tryfo, og ekki hefur annar veriš sķšan heimurinn hófst… nema hann sem gerši og setti skipan į alheiminn. Viš teljum ekki aš okkar Guš sé öšruvķsi en ykkar. Hann er hinn sami og leiddi fešur ykkar śt af Egyptalandi "meš sterkri hendi og śtréttum armlegg". Viš setjum ekki von okkar į einhverja ašra guši, žvķ žeir eru engir, heldur į sama Guš og žiš: Guš Abrahams, Ķsaks og Jakobs. [7]

2086. "Fyrsta bošoršiš hefur aš geyma trś, von og kęrleika. Žegar viš segjum "Guš" erum viš aš jįta veru sem er varanleg, óbreytanlega og įvallt hin sama; sem er trśföst og réttlįt og hefur enga illsku. Žaš leišir af sér aš okkur er naušsynlegt aš meštaka orš hans, hafa algjöra trś į honum og višurkenna yfirvald hans. Hann er almįttugur, miskunnsamur og óendanlega góšur. Hver skyldi ekki setja allar sķnar vonir į hann? Hver skyldi ekki elska hann ķ ķhugun sinni į žeirri uppsprettu góšsemi og kęrleika sem hann hefur śthellt yfir okkur? Žess vegna tekur Guš svo til orša ķ Ritningunni ķ byrjun og lok bošorša sinna: "Ég er Drottinn"." [8]

Trś

2087. Sišferši okkar į upptök sķn ķ trśnni į Guši sem opinberar okkur kęrleika sinn. Heilagur Pįll segir "hlżšni viš trśna" [9] vera fyrstu skyldu okkar. Hann bendir į aš "vanžekking į Guši" sé upphaf og skżring į allri sišferšilegri skekkju. [10] Skylda okkar viš Guš er aš trśa į hann og bera honum vitni.

2088. Fyrsta bošorš krefst žess af okkur aš viš sżnum fyrirhyggju og įrvekni viš ręktun og varšveislu trśarinnar og aš viš höfnum öllu sem er andstętt henni. Żmsar leišir eru til aš syndga gegn trśnni: Viljandi efi gagnvart trś hunsar eša hafnar žvķ aš til sé sannleikur sem Guš hefur opinberaš og kirkjan kemur į framfęri sem trśarefni. Ósjįlfrįšur efi vķsar til efablendni ķ trśmįlum, erfišleika viš aš yfirvinna mótbįrur sem upp koma varšandi trśna eša žess kvķša sem óskżrleiki hennar getur vakiš upp. Ef ališ er į efanum af įsettu rįši getur žaš leitt til andlegrar blindni.

2089. Vantrś er aš vanrękja trśna eins og hśn hefur veriš opinberuš eša hafna žvķ aš yfirlögšu rįši aš samžykkja hana. "Trśvilla er žrįleg höfnun, eftir meštöku į skķrn, į sannleika sem skylt er aš leggja trśnaš į ķ gušdómlegri og kažólskri trś eša aš fyrir hendi sé žrįlegur efi um žaš sama; frįfall frį trśnni er algjör afneitun į kristinni trś; klofningur er höfnun į hlżšni viš pįfann eša aš vera ķ samneyti viš mešlimi kirkjunnar er heyrir undir hann". [11]

Von

2090. Žegar Guš opinberar sig og kallar į manninn er žaš ekki fyllilega į fęri hans aš bregšast viš hinum gušdómlega kęrleika af eigin rammleik. Hann veršur aš vona aš Guš fęri honum getu til aš endurgjalda kęrleika hans og breyta ķ samręmi viš kęrleiksbošskapinn. Von er örugg vęnting um blessun Gušs og himneska sęlusżn, en hśn er einnig ótti um aš misbjóša kęrleika Gušs og aš kalla yfir sig refsingu.

2091. Fyrsta bošoršiš fjallar einnig um synd gegn von, žaš er aš segja, örvęntingu og oflęti: Meš žvķ aš örvęnta hęttir mašurinn aš vona aš hann fįi sķna persónulegu frelsun frį Guši, fįi hjįlp til aš öšlast hana eša fyrirgefningu synda sinna. Örvęntingin er andstęš gęsku Gušs, réttlęti hans - žvķ Drottinn er trśr fyrirheitum sķnum - og miskunn hans.

2092. Til eru tvęr geršir oflętis. Annaš hvort gengur mašurinn śt frį eigin hęfileikum (vonast til aš geta frelsaš sjįlfan sig įn hjįlpar aš ofan) eša aš hann gengur śt frį almętti Gušs og miskunn hans (vonast til aš öšlast fyrirgefningu įn sinnaskipta og fį notiš dżršar įn veršleika).

Kęrleikur

2093. Trś į kęrleika Gušs felur ķ sér köllun og skyldu til aš bregšast af einlęgum kęrleika viš hinum gušdómlega kęrleika. Fyrsta bošoršiš leggur rķkt į viš okkur aš elska Guš umfram allt og allar skapašar verur fyrir hann og hans vegna. [12]

2094. Żmsar leišir eru til aš syndga gegn kęrleika Gušs: - tómlęti er aš vanrękja eša hafna žvķ aš hugleiša kęrleika Gušs; aš lįta gęsku kęrleikans sem žegar er fyrir hendi fram hjį sér fara og hafna mętti hans. - vanžakklęti er aš lįta hjį lķša eša neita aš višurkenna kęrleika Gušs og aš endurgjalda kęrleika meš kęrleika. - hįlfvelgja er aš hika eša vanrękja aš endurgjalda kęrleika Gušs; hśn getur bent til höfnunar aš fylgja kvašningu kęrleikans. - trśardeyfš eša andleg leti (acedia) veldur höfnun į žeim fögnuši sem kemur frį Guši og andśš į gušdómlegri gęsku. - hatur į Guši stafar af hroka. Žaš er gagnstętt kęrleika Gušs, žaš er höfnun į gęsku hans og leyfir aš honum sé formęlt sem sį er banni synd og leggi į refsingar.

II. "ŽJÓNA HONUM EINUM"

2095. Hinar gušdómlegu dyggšir, trś, von og kęrleikur mynda og örva sišferšisdyggširnar. Žess vegna fęr kęrleikurinn okkur til aš gjalda Guši žaš sem viš af allri sanngirni skuldum honum sem skapašar verur. Trśardyggšin eflir meš okkur žetta višhorf.

Tilbeišsla

2096. Tilbeišsla er fyrsta verkiš sem trśardyggšin kemur til leišar. Aš tilbišja Guš er aš jįta hann sem Guš, sem skapara og frelsara, herra og meistara alls sem į sér tilveru, sem óendanlegan og miskunnsaman kęrleika. "Drottin, Guš žinn, skalt žś tilbišja og žjóna honum einum," segir Jesśs og vitnar ķ fimmtu Mósebók (Devteronomium). [13]

2097. Aš tilbišja Guš er aš višurkenna af viršingu og algjörri aušmżkt "einskisvirši hinnar sköpušu veru" sem ętti sér ekki tilveru įn Gušs. Aš tilbišja Guš er aš lofa og upphefja hann og lķtillękka sjįlfan sig eins og Marķa gerši ķ lofsöng sķnum žar sem hśn af žakklęti jįtar aš hann hafi gert mikla hluti og aš nafn hans sé heilagt. [14] Tilbeišsla hins eina Gušs frelsar manninn frį žvķ aš snśast gegn sjįlfum sér, frį fjötrum syndarinnar og skuršgošadżrkun heimsins.

Bęn

2098. Verk trśar, vonar og kęrleika, sem fyrsta bošoršiš męlir fyrir um, fullgerast ķ bęninni. Žegar viš beinum huga okkar til Gušs erum viš aš tjį tilbeišslu okkar į honum: Ķ lofgjöršar- og žakkarbęn, fyrirbęn og bęnakalli. Bęnin er algjört skilyrši žess aš geta fariš aš bošoršum Gušs: "[Žér skuluš] stöšugt bišja og eigi žreytast". [15]

Fórn

2099. Rétt er aš fęra Guši fórn sem vott um tilbeišslu og žakklęti, vott um aušmjśka bęn og samfélag: "Sérhver athöfn sem gerš er til aš festa sig Guši ķ heilögu samfélagi og njóta žannig blessunar, er sönn fórn". [16]

2100. Til aš ytri fórn sé sannferšug veršur hśn aš vera tjįning andlegrar fórnar: "Guši žekkar fórnir eru sundurmarinn andi…." [17] Spįmenn Gamla testamentisins fordęmdu išulega fórnir sem voru ekki af hjartanu eša tengdust ekki kęrleikanum til nįungans. [18] Jesśs minnir į žessi orš Hósea spįmanns: "Miskunnsemi vil ég, ekki fórnir". [19] Eina fullkomna fórnin er fórnin sem Kristur fęrši į krossinum sem gagngera fórnfęringu til kęrleika Föšurins og til frelsunar okkar. [20] Meš žvķ aš sameina okkur fórn Krists getum viš gert lķf okkar aš fórn til Gušs.

Loforš og heit

2101. Viš żmsar kringumstęšur ber hinum kristna manni aš gefa Guši loforš. Skķrn og ferming, hjónavķgsla og helgar vķgslur hafa žaš įvallt ķ för meš sér aš loforš er gefiš. Persónuleg trśrękni getur einnig fengiš hinn kristna mann til aš lofa Guši aš gera vissa hluti, bišja vissar bęnir, gefa vissar ölmusugjafir, fara ķ pķlagrķmsferšir og svo framvegis. Ręktarsemi viš loforš gefiš Guši er tįkn um žį viršingu sem hinni gušlegu tign ber og tįkn um kęrleika til hins trśfasta Gušs.

2102. "Heit er aš gefa Guši vķsvitandi og hiklaust loforš um mögulega og betri velgjöršarsemi og ber aš uppfylla žaš ķ krafti trśar". [21] Heit er hollustuverk sem felst ķ žvķ aš hinn kristni mašur gefur sig Guši eša lofar honum góšum gjöršum. Meš žvķ aš uppfylla heit sitt lętur hann Guši žaš ķ té sem lofaš hefur veriš eša helgaš honum. Ķ Postulasögunni sjįum viš aš heilagur Pįll lagši sig allan fram viš aš uppfylla žau heit sem į honum hvķldu. [22]

2103. Kirkjan višurkennir fordęmisgildi žeirra heita aš lifa eftir hinum evangelķsku heilręšum: [23] Kirkjan, móšir okkar, fagnar žvķ aš hafa innan sinna vébanda hóp karla og kvenna sem breyta enn nįnar eftir frelsaranum ķ aušmżkt hans og sżna fram į žaš enn skżrar meš žvķ aš temja sér fįtękt ķ frelsi Gušs barna og afneita sķnum eigin vilja: Žau gefa sig manninum į vald ķ žįgu Gušs og žannig öšlast žau enn meiri fullkomnun en til er ętlast ķ žvķ skyni aš laga sig ę betur aš Kristi ķ hlżšni hans. [24] Viš vissar ašstęšur og žegar rķkar įstęšur liggja viš getur kirkjan leyst menn undan heitum og loforšum. [25]

Žjóšfélagsleg skylda trśarbragša og réttur til trśfrelsis

2104. "Allir menn eru bundnir af žvķ aš leita sannleikans, sérstaklega um Guš og kirkju hans, og eftir aš hafa komist til žekkingar į honum eiga žeir aš tileinka sér hann og vera honum trśir". [26] Žessi skylda į rętur aš rekja til "sjįlfrar reisnar mannsins sem persónu". [27] Hśn kemur ekki ķ veg fyrir aš borin sé "einlęg viršing" fyrir ólķkum trśarbrögšum sem išulega "endurspegla ljósbroti af žeim sannleika sem upplżsir alla menn" [28] og ekki kemur hśn ķ veg fyrir naušsyn nįungakęrleikans sem fęr kristna menn til "aš sżna žeim kęrleika, ašgęslu og langlyndi sem eru fįfróšir eša į villigötum hvaš varšar trś". [29]

2105. Skyldan aš tilbišja Guš į sannan hįtt snertir manninn į persónulegan og félagslegan hįtt. Žetta er "hefšbundin kažólsk kenning um sišferšisskyldur mannsins og samfélagsins viš hina sönnu trś og hina einu kirkju Krists." [30] Meš žvķ aš boša mönnunum stöšugt fagnašarerindiš vinnur kirkjan aš žvķ aš gera žeim fęrt aš "fylla hugarfar og siši, lög og gerš samfélagsins sem žeir byggja, hinum kristna anda". [31] Félagsleg skylda kristins manns er aš virša og vekja ķ sérhverjum manni kęrleikann fyrir hinu sanna og góša. Žaš krefst žess af žeim aš žeir geri kunna tilbeišslu hinnar einu sönnu trśar sem hin kažólska og postullega kirkja višheldur. [32] Kristnir menn eru kallašir til aš vera ljós heimsins. Žannig sżnir kirkjan fram į konungdóm Krists yfir allri sköpuninni og einkum yfir samfélögum mannsins. [33]

2106. "Engan mį žvinga til aš ganga gegn sannfęringu sinni og ekki mį aftra nokkrum manni aš fylgja samvisku sinni ķ trśarefnum, hvorki ķ einkalķfi né opinberlega, ķ einrśmi eša ķ félagi viš ašra og innan tilhlżšilegra marka". [34] Žessi réttindi byggja į sjįlfri nįttśru mannsins en reisn hans gerir honum kleift aš fallast meš frjįlsum hętti į hinn gušdómlega sannleika sem hafinn er yfir stundlega skipan. Žess vegna "er hann varanlegur jafnvel ķ žeim sem rękja ekki skuldbindingar sķnar aš leita sannleikans og fylgja honum". [35]

2107. "Ef stjórnarskrįrskipan rķkis veitir einu trśfélagi sérstaka opinbera višurkenningu vegna ašstęšna tiltekinna ķbśa, ber jafnframt aš višurkenna og virša rétt alls almennings og trśfélaga til frelsis ķ trśmįlum". [36]

2108. Rétturinn til trśfrelsis er ekki sišferšileg heimild til aš halda sig viš villu og ekki mį fyrirhuga aš hann sé réttur til villu. [37] Hann er nįttśrulegur réttur mannsins til borgaralegs frelsis, ž.e.a.s, aš hann njóti verndar, innan réttlįtra marka, gagnvart ytri hömlum pólitķskra stjórnvalda ķ trśmįlum. Žennan nįttśrulega rétt į aš festa ķ löggjöf samfélagsins meš žeim hętti aš hann verši aš borgaralegum réttindum. [38]

2109. Rétturinn til trśfrelsis getur ķ sjįlfu sér hvorki veriš ótakmarkašur né getur hann takmarkast eingöngu viš "almenna skipan" sem er hugsuš eftir leišum raunspeki eša nįttśruhyggju. [39] Hin "tilhlżšilegu mörk" sem honum eru ešlileg ber aš įkvarša af pólitķskri forsjįlni meš hlišsjón af öllum félagslegum ašstęšum ķ samręmi viš naušsyn almannaheilla, og borgaralegum yfirvöldum ber aš stašfesta žau ķ samręmi viš "lagareglur sem samrżmast hlutlęgri sišferšilegri skipan". [40]

III. "ŽŚ SKALT EKKI HAFA AŠRA GUŠI EN MIG"

2110. Fyrsta bošoršiš bannar tignun annarra guša en hins eina Drottins sem hefur opinberaš sig lżš sķnum. Žaš fordęmir hjįtrś og trśleysi. Aš vissu leyti stendur hjįtrś fyrir hóflausa afbökun trśar; trśleysi er sį löstur sem fyrir annmarka sķna er gagnstęšur trśardyggšinni.

Hjįtrś

2111. Hjįtrś er frįvik frį trśarlegri tilfinningu og žeirri iškun sem henni fylgir. Hśn getur jafnvel haft įhrif į tilbeišslu okkar til hins sanna Gušs ef viš til dęmis gefum vissum iškunum, sem ķ sjįlfu sér eru leyfilegar eša naušsynlegar, nįnast dularfulla merkingu. Aš rekja įhrif bęna eša įrnašartįkna eingöngu til ytri bśnings žeirra įn naušsynlegrar innrętingar, er aš falla ķ hjįtrś. [41]

Skuršgošadżrkun

2112. Fyrsta bošoršiš fordęmir fjölgyšistrś. Žaš gerir žęr kröfur til mannsins aš trśa hvorki į né dżrka ašra guši en hinn eina sanna Guš. Ritningin minnist oft į aš hafna beri "[skuršgošum sem] eru silfur og gull, handaverk manna. Žau hafa munn, en tala ekki, augu, en sjį ekki." Tilbišjendur žessara innantómu skuršgoša verša jafn innantómir: "Eins og žau eru, verša smišir žeirra, allir žeir er į žau treysta." [42] Guš aftur į móti er hinn "lifandi Guš" [43] sem fęrir lķf og grķpur inn ķ veraldarsöguna.

2113. Skuršgošadżrkun vķsar ekki einungis til rangrar gušsdżrkunar heišindómsins. Hśn er trśnni stöšug freisting. Skuršgošadżrkun er fólgin ķ žvķ aš gera žaš aš gušveru sem ekki er Guš. Mašurinn er sekur um skuršgošadżrkun hvenęr sem hann heišrar og tignar sköpun ķ staš Gušs, hvort sem um ręšir guši eša djöfla (til dęmis djöfladżrkun), völd, sęllķfi, kynžįtt, forfešur, rķkiš, peninga o.s.frv. "Žér getiš ekki žjónaš Guši og mammón" segir Jesśs. [44] Margir pķslarvottar létu lķfiš žvķ žeir dżrkušu ekki "dżriš" [45], neitušu jafnvel aš lįta sem žeir tilbęšu žaš. Skuršgošadżrkun hafnar einstökum herradómi Gušs; hśn er žannig ósamrżmanleg žvķ aš eiga samfélag viš Guš. [46]

2114. Mannlegt lķf finnur einingu sķna ķ tilbeišslu į hinn eina Guš. Bošoršiš um aš tilbišja Drottin einan samlagar manninn sjįlfum sér og frelsar hann frį óendanlegri sundrungu. Skuršgošadżrkun er spilling į mešfęddri trśartilfinningu mannsins. Skuršgošadżrkandi er sį sem "setur óbifanlega hugmynd sķna um Guš į eitthvaš allt annaš en Guš." [47]

Spįsagnaspeki og fjölkynngi

2115. Guš getur opinberaš framtķšina spįmönnum sķnum eša öšrum heilögum. Engu aš sķšur er rétt kristilegt višhorf fólgiš ķ žvķ aš gefa sig óttalaust forsjį Gušs į vald um allt er varšar framtķšina og hętta allri óheilbrigšri forvitni varšandi hana. Hins vegar getur fyrirhyggjuleysi jafngilt įbyrgšarleysi.

2116. Öllum geršum spįsagnaspeki ber aš hafna: Leita hjįlpar Satans eša djöfla, vekja upp hina daušu eša öšrum iškunum sem ranglega eiga aš "leiša ķ ljós" framtķšina. [48] Aš leita rįša ķ stjörnuspįkortum, stjörnuspeki, lófalestri, tślkunum į fyrirbošum og forlögum, dulskyggni og leita til mišla, geymir allt ķ sér löngun til aš drottna yfir tķmanum, sögunni og sķšast en ekki sķst yfir öšrum mönnum, sem og ósk um aš fį į sitt band leynda krafta. Žetta stangast į viš žann heišur, viršingu og kęrleiksótta sem okkur ber aš sżna Guši einum.

2117. Öll įstundun fjölkynngis eša sęringa žar sem mašurinn reynir aš temja dulin öfl, setja žau til žjónustu viš sig og öšlast yfirnįttśrulega krafta yfir öšrum - žótt žaš sé gert ķ žeim tilgangi aš lękna žį - strķšir meš alvarlegum hętti gegn trśardyggšinni. Slķkar iškanir ber aš fordęma enn frekar žegar žęr fela ķ sér žann įsetning aš valda einhverjum skaša eša hafa žann tilgang aš leita ašstošar djöfla. Žaš er einnig įmęlisvert aš bera į sér töfragripi. Spķritismi geymir stundum ķ sér spįsagnaspeki eša fjölkynngi. Kirkjan varar žvķ hina trśušu einnig viš honum. Įstundun svokallašra nįttśrulękninga réttlętir hvorki aš ill öfl séu įkölluš eša aš nķšst sé į trśgirni annarra.

Trśleysi

2118. Fyrsta bošorš Gušs fordęmir meginsyndir trśleysis. Žęr eru aš freista Gušs ķ orši eša verki, helgispjöll og sķmonska.

2119. Aš freista Gušs felur ķ sér aš lįta reyna į gęsku hans og almętti meš oršum eša verkum. Žannig reyndi Satan aš fį Jesśm til aš kasta sér ofan af musterinu og žröngva meš žeim hętti Guši til ašgerša. [49] Jesśs andmęlti Satan meš orši Gušs: "Eigi skuluš žér freista Drottins Gušs yšar." [50] Sś ögrun sem felst ķ žvķ aš freista Gušs į žennan hįtt skašar žį viršingu og traust sem okkur ber aš sżna skapara okkar og Drottni. Hśn elur įvallt meš sér efann um kęrleika hans, forsjį og mįtt. [51]

2120. Helgispjöll felast ķ aš vanhelga eša gera lķtiš śr sakramentunum og öšrum helgisišum sem og persónum, hlutum eša stöšum sem Guš hefur helgaš. Helgispjöll eru alvarleg synd, sérstaklega ef žau eru framin gegn evkaristķunni žvķ ķ žessu sakramenti er sjįlfur lķkami Krists ķ sķnu innsta ešli geršur nęrverandi ķ okkar žįgu. [52]

2121. Sķmonska er skilgreind sem kaup og sala į andlegum hlutum. [53] Žegar Sķmon töframašur vildi kaupa žann andlega mįtt er hann sį aš verki ķ postulunum svaraši heilagur Pétur: "Žrķfist aldrei silfur žitt né sjįlfur žś, fyrst žś hugšist eignast gjöf Gušs fyrir fé." [54] Žannig hélt Pétur ķ heišri orš Jesś: "Gefins hafiš žér fengiš, gefins skuluš žér lįta ķ té." [55] Žaš er ekki hęgt aš tilreikna sér andleg gęši og umgangast žau sem eigandi žeirra eša herra. Žau eiga uppruna sinn ķ Guši og einungis frį honum er hęgt aš öšlast žau, įn greišslu.

2122. "Kirkjunnar žjónn į ekki aš bišja um neitt fyrir aš veita sakramentin umfram žaš sem skilgreint hefur veriš af višeigandi yfirvöldum og hann skal gęta žess įvallt aš hinir žurfandi séu ekki sviptir ašstoš sakramentanna sökum fįtęktar sinnar." [56] Višeigandi yfirvöld įkvarša žessar "offur" ķ samręmi viš žį grundvallarreglu aš kristnir menn eiga aš lįta sitt af hendi rakna til styrktar kirkjunnar žjónum. "Veršur er verkamašurinn fęšis sķns." [57]

Gušleysi

2123. "Margir af samtķmamönnum okkar annaš hvort skynja alls ekki eša hafna alfariš žessum nįnu og lķfsnaušsynlegu tengslum mannsins viš Guš. Lķta veršur žvķ į gušleysi sem eitt af alvarlegustu vandamįlum okkar tķma." [58]

2124. Heitiš "gušleysi" nęr yfir mörg ólķk fyrirbęri. Ein algeng tegund žess er hagnżt efnishyggja sem einskoršar žarfir og langanir viš rśm og tķma. Hśmanismi ķ anda gušleysis telur ranglega aš mašurinn sé "sitt eigiš takmark, aš hann sjįlfur móti og stjórni alfariš eigin sögu." [59] Önnur tegund gušleysi samtķmans leitast viš aš gefa manninum lausn meš efnahagslegri og félagslegri frelsun. "Žar er žvķ haldiš fram aš žaš sé ķ ešli trśarinnar aš koma ķ veg fyrir slķka frelsun meš žvķ aš gefa manninum von um komandi lķf. Žar meš sé hann bęši blekktur og honum rįšiš frį žvķ aš vinna aš betra lķfi į jöršu." [60]

2125. Žar sem gušleysi hafnar eša afneitar tilveru Gušs er žaš synd gegn trśardyggšinni. [61] Dregiš getur verulega śr sekt žessarar syndar eftir įsetningi og kringumstęšum. "Trśašir geta haft mikiš aš segja um višgang gušleysis. Ef žvķ er svo fariš aš žeir hafi ekki hugsaš um aš fį uppfręšslu ķ trś sinni, hafa komiš kenningu hennar į framfęri meš röngum hętti eša jafnvel gefiš slęmt fordęmi ķ trś, sišferši eša félagslegu lķfi, ber aš lķta svo į aš žeir hafi ekki opinberaš sannleikann um ešli Gušs og trśarinnar, heldur haldiš honum leyndum." [62]

2126. Gušleysi byggist oft į rangri hugmynd um sjįlfsforręši mannsins sem er śtvķkkuš aš žvķ marki aš hafna žvķ aš mašurinn sé į einhvern hįtt hįšur Guši. [63] Engu aš sķšur "er višurkenning į Guši į engan hįtt gagnstęš reisn mannsins žar sem reisn hans er grundvölluš ķ Guši og gerš fullkomin ķ honum…." [64] "Žvķ kirkjan veit fullvel aš bošskapur hennar er ķ samręmi viš leyndustu žrįr mannlegs hjarta." [65]

Efahyggja

2127. Efahyggja tekur į sig żmsar myndir. Ķ sumum tilfellum lętur efahyggjumašurinn kyrrt liggja aš hafna Guši. Žess ķ staš gengur hann śt frį tilveru yfirskilvitlegrar veru sem er ófęr um aš sżna sig og er ekkert annaš um hana aš segja. Ķ öšrum tilfellum tjįir efahyggjumašurinn sig ekki um tilveru Gušs og stašhęfir aš hana sé ómögulega aš sanna, ekki sé hęgt aš jįta henni eša neita.

2128. Efahyggja getur stundum fališ ķ sér vissa leit aš Guši en hśn getur jafnframt veriš tįkn um tómlęti, um flótta frį endanlegri spurningu tilverunnar og deyfš sišferšisvitundarinnar. Allt of oft merkir efahyggja žaš sama og hagnżtt gušleysi.

IV. "ŽŚ SKALT ENGAR LĶKNESKJUR GJÖRA ŽÉR…"

2129. Fyrirmęli Gušs fólu ķ sér bann viš aš mašurinn gęfi Guši neina myndręna lögun. Žetta er śtskżrt ķ fimmtu Mósebók (Devteronomium): "Gętiš yšar žvķ vandlega, lķf yšar liggur viš - žvķ aš žér sįuš enga mynd į žeim degi žegar Drottinn talaši viš yšur hjį Hóreb śt śr eldinum, - aš žér ekki mannspilliš yšur į žvķ aš bśa yšur til skuršgoš ķ mynd einhvers lķkneskis…". [66] Hinn fullkomlega yfirskilvitlegi Guš opinberaši sig Ķsrael. "Hann er allt", en samtķmis "er hann meiri öllu žvķ sem hann skóp". [67] Hann er "höfundur allrar feguršar". [68]

2130. Engu aš sķšur hafši žegar komiš fram ķ Gamla testamentinu aš Guš leyfši eša lagši blessun sķna yfir gerš lķkinga sem į tįknręnan hįtt bentu til hjįlpręšis af hįlfu Oršsins sem geršist hold: Eirormurinn, sįttmįlsörkin og kerśbinn. [69]

2131. Sjöunda almenna kirkjužingiš ķ Nķkeu (787) byggši į leyndardómi Oršsins sem geršist hold žegar žaš, gegn myndbrjótunum, réttlętti heišrun helgimynda - af Kristi en einnig af Gušsmóšur, englunum og öllum dżrlingum. Meš žvķ aš gerast hold kom Sonur Gušs til leišar nżrri "fyrirętlun" varšandi myndir.

2132. Sś įstundun kristinna manna aš heišra myndir strķšir ekki gegn fyrsta bošoršinu sem bannar skuršgoš. "Žvķ sį heišur sem mynd er sżndur fer til žess sem myndin er af," og "hver sį sem tignar mynd tignar žį persónu sem žar er sżnd." [70] Sį heišur sem gefinn er helgimyndum er "tilhlżšileg lotning" en ekki sś tilbeišsla sem ętluš er Guši einum: Trśarleg tilbeišsla beinist ekki aš myndunum sem slķkum, žęr eru daušir hlutir, heldur aš žvķ sem felst ķ auškennandi śtliti myndanna og beinir okkur aš Guši sem er holdi klęddur. Hugarhręring vegna myndar stašnęmist ekki viš hana sem mynd heldur teygir sig ķ įtt aš žeim sem myndin sżnir. [71]

Ķ STUTTU MĮLI

2133. "Žś skalt elska Drottin Guš žinn af öllu hjarta žķnu og af allri sįlu žinni og af öllum mętti žķnum" (5M 6:5).

2134. Fyrsta bošoršiš bżšur manninum aš trśa į Guš, vona į hann og elska hann umfram allt.

2135. "Drottin, Guš žinn, skalt žś tilbišja" (Mt 4:10). Aš dżrka Guš, bišja til hans, bjóša honum alla žį tilbeišslu sem honum ber, uppfylla loforš og heit sem honum hafa veriš gefin, eru trśardyggšir sem teljast hlżšni viš fyrsta bošoršiš.

2136. Manninum er skylt, bęši sem einstaklingi og samfélagsveru, aš tilbišja Guš meš sönnum hętti.

2137. "Menn į okkar dögum vilja jįta trś sķna meš frjįlsum hętti bęši ķ einrśmi og į opinberum vettvangi" (DH 15).

2138. Hjįtrś er frįhvarf frį žeirri tilbeišslu sem viš gefum hinum sanna Guši. Hśn birtist ķ skuršgošadżrkun sem og ķ mismunandi geršum spįsagnaspeki og fjölkynngi.

2139. Aš freista Gušs ķ orši eša verki svo og helgispjöll og sķmonska eru tįkn um trśleysi sem fyrsta bošoršiš bannar.

2140. Žar sem gušleysi hafnar eša afneitar tilveru Gušs er žaš synd gegn fyrsta bošoršinu.

2141. Tignun helgimynda byggist į leyndardómi holdtekju Oršs Gušs. Hśn er ekki andstęš fyrsta bošoršinu.

« 2. GREIN - ANNAŠ BOŠORŠIŠ

Žś skalt ekki leggja nafn Drottins Gušs žķns viš hégóma. [72] Enn hafiš žér heyrt, aš sagt var viš forfešurna: "Žś skalt ekki vinna rangan eiš…" En ég segi yšur, aš žér eigiš alls ekki aš sverja. [73]

I. NAFN DROTTINS ER HEILAGT

2142. Annaš bošoršiš kvešur į um viršingu fyrir nafni Drottins. Lķkt og fyrsta bošoršiš tilheyrir žaš trśardyggšinni og einkum og sér ķ lagi stjórnar žaš oršavali okkar žegar kemur aš žvķ sem heilagt er.

2143. Mešal allra orša opinberunarinnar er eitt sem er einstakt: Nafn Gušs sem hefur veriš opinberaš. Guš treystir žeim fyrir nafni sķnu sem trśa į hann; hann opinberar žeim sinn persónulega leyndardóm. Nafngift samręmist trausti og nįnu samneyti. "Nafn Drottins er heilagt." Žetta er įstęša žess aš mašurinn mį ekki misnota žaš. Hann veršur aš geyma žaš ķ huga sér ķ hljóšri og įstrķkri tilbeišslu. Hann į ekki aš nefna žaš į nafn nema aš blessa žaš, lofsyngja og vegsama. [74]

2144. Viršing fyrir nafni Gušs er tjįning žeirrar viršingar er okkur ber aš gjalda sjįlfum leyndardómi Gušs og öllum žeim heilaga veruleika er nafn hans kallar fram. Nęmleiki fyrir hinu heilaga er hluti af trśardyggšinni: Eru žessar tilfinningar ótta og lotningar kristnar tilfinningar eša ekki?…Žvķ segi ég žetta sem ég held aš enginn geti meš góšu móti dregiš ķ efa. Žęr eru sś tegund tilfinninga sem viš ęttum aš hafa - jį, hafa af miklum eldmóš - ef viš hefšum almįttugan Guš bókstaflega fyrir augum; žvķ eru žęr sś tegund tilfinninga sem viš munum öšlast ef viš upplifum nęrveru hans. Viš munum hafa žęr ķ žeim męli sem viš trśum aš hann sé nęrverandi; og ef viš höfum žęr ekki, upplifum viš ekki, trśum viš ekki, aš hann sé nęrverandi. [75]

2145.Hinir trśušu eiga aš bera nafni Drottins vitni meš žvķ aš jįta trś sķna og gera žaš óttalaust. [76] Prédikun oršsins og trśfręšslan eiga aš vera gagntekinn tilbeišslu og viršingu fyrir nafni Drottins okkar Jesś Krists.

2146. Annaš bošoršiš bannar misnotkun į nafni Gušs, žaš er aš segja, alla ósęmilega notkun nafns Gušs, Jesś Krists, og einnig Marķu meyjar og allra dżrlinga.

2147. Loforš gefin öšrum ķ nafni Gušs setur ęru Gušs, trśmennsku, sannsögli og vald hans ķ pant. Žau loforš ber aš virša af réttsżni. Aš vera žeim ótrśr er aš misnota nafn Gušs og aš vissu leyti gerir žaš Guš aš lygara. [77]

2148. Gušlast strķšir meš beinum hętti gegn öšru bošoršinu. Žaš er fólgiš ķ žvķ aš tjį sig gegn Guši - innra meš sér eša śt į viš - meš hatursoršum, brigslyršum eša af fyrirlitningu; aš hallmęla Guši, aš tala um hann af viršingarleysi og aš misnota nafn Gušs. Heilagur Jakob fordęmir žį "sem lastmęla hinu góša nafni [Jesś] sem nefnt var yfir yšur." [78] Bann viš gušlasti nęr einnig til mįlnotkunar gegn kirkju Krists, dżrlingunum og heilögum hlutum. Žaš er einnig gušlast aš notfęra sér nafn Gušs til aš breiša yfir glępsamlega išju, binda menn ķ įnauš, pynda žį eša deyša. Misnotkun į nafni Gušs ķ žvķ skyni aš fremja glęp getur valdiš žvķ aš menn kasti trśnni. Gušlast strķšir gegn žeirri viršingu sem Guši ber og hans heilaga nafni. Žaš felur ķ sér alvarlega synd. [79]

2149. Eišstafur sem misnotar nafn Gušs, enda žótt gušlast sé ekki įsetningurinn, felur ķ sér vanviršingu viš Drottin. Annaš bošoršiš bannar einnig aš hiš gušdómlega nafn sé notaš viš fjölkynngi. Nafn Gušs er mikiš žegar talaš er af viršingu um mikilleika tignar hans. Nafn Gušs er heilagt žegar žaš er nefnt af lotningu og af ótta viš aš misbjóša honum. [80]

II. AŠ LEGGJA NAFN DROTTINS VIŠ HÉGÓMA

2150. Annaš bošoršiš bannar aš eišur sé ranglega svarinn. Žegar unninn er eišur eša hann svarinn er Guš kallašur til vitnis um žaš sem viškomandi stašfestir. Žaš felur ķ sér aš kalla eftir sannsögli Gušs sem tryggingu fyrir eigin sannsögli. Eišur skuldbindur nafn Drottins. "Drottin Guš žinn skalt žś óttast, [honum skalt žś žjóna] og viš nafn hans skalt žś sverja." [81]

2151. Höfnun į žvķ aš sverja rangan eiš er skylda gagnvart Guši. Sem skapari og Drottinn er Guš rétt višmišun į öllum sannleika. Orš mannsins eru annaš hvort samhljóša eša andstęš Guši sem er sannleikurinn sjįlfur. Žegar eišur er sannur og lögmętur leišir hann ķ ljós tengslin milli orša mannsins og sannleika Gušs. Ranglega svarinn eišur leišir af sér aš Guš er bešinn aš bera vitni um lygar.

2152. Sį fremur meinsęri sem gefur loforš undir eiši en hefur engan įsetning um aš efna žaš eša efnir ekki loforš eftir aš hafa lagt eiš aš žvķ. Meinsęri felur ķ sér alvarlega vanviršingu viš Drottinn alls talašs mįls. Aš skuldbinda sig meš eiši aš fremja illskuverk strķšir gegn heilagleika hins gušdómlega nafns.

2153. Jesśs śtskżrši annaš bošoršiš ķ fjallręšunni: "Enn hafiš žér heyrt aš sagt var viš forfešurna: "Žś skalt ekki vinna rangan eiš, en halda skaltu eiša žķna viš Drottin." En ég segi yšur aš žér eigiš alls ekki aš sverja…. Žegar žér tališ, sé jį yšar jį og nei sé nei. Žaš sem umfram er, kemur frį hinum vonda." [82] Jesśs kennir aš sérhver eišur feli ķ sér tilvķsun til Gušs og aš virša beri nęrveru Gušs og sannleika hans ķ öllu mįlfari. Aš sżna nęrgętni žegar skķrskotaš er til Gušs helst ķ hendur viš viršingu fyrir nęrveru hans en allt er viš segjum ber henni annaš hvort vitni eša hefur hana aš hįši.

2154. Erfikenning kirkjunnar fylgir heilögum Pįli [83] žegar hśn leggur žann skilning ķ orš Jesś aš žau śtiloki ekki aš eišur sé tekinn ef ašstęšur eru alvarlegar eša réttmętar (til dęmis fyrir rétti). "Ekki mį taka eiš, hafa hiš gušdómlega nafn sem sannleiksvitni, nema žaš sé gert ķ sannleika, af dómgreind og af réttsżni." [84]

2155. Heilagleiki hins gušdómlega nafns krefst žess aš viš hvorki notum žaš į ómerkilegan hįtt eša sverjum eiš sem vegna kringumstęšna gęti veriš tślkašur sem višurkenning į yfirvöldum, sem meš óréttmętum hętti krefjast hans af okkur. Ef ólögmęt borgaraleg yfirvöld krefjast eišs mį hafna honum. Žeim eiši ber aš hafna sem krafist er til aš žjóna markmišum er strķša gegn reisn mannsins eša kirkjusamfélaginu.

III. SKĶRNARNAFNIŠ

2156. Skķrnarsakramentiš er veitt "ķ nafni Föšurins og Sonarins og hins Heilaga Anda." [85] Ķ skķrninni helgar nafn Drottins manninn og sį sem er kristinn fęr nafn sitt ķ kirkjunni. Žaš getur veriš dżrlingsnafn, žaš er aš segja, nafn lęrisveins sem hefur meš lķfi sķnu sżnt trśmennsku viš Drottinn og veriš žannig öšrum til eftirbreytni. Verndardżrlingur gefur fordęmi um nįungakęrleika og er öruggur įrnašarmašur. "Skķrnarnafniš" getur einnig lįtiš ķ ljós kristinn leyndardóm eša kristna dyggš. "Foreldrum, skķrnarvottum og sóknarpresti ber aš sjį til žess aš nafn sé ekki gefiš sem er framandi kristnum hugsunarhętti." [86]

2157. Hinn kristni mašur byrjar daginn, bęnir sķnar og störf meš žvķ aš signa sig: "Ķ nafni Föšurins og Sonarins og hins Heilaga Anda. Amen." Hinn skķrši mašur helgar daginn dżrš Gušs og bišur um nįš Frelsarans sem gerir honum kleift aš starfa ķ Andanum sem barn Föšurins. Signingin styrkir okkur ķ freistingum og erfišleikum.

2158. Guš kallar hvern og einn meš nafni. [87] Nafn hvers manns er heilagt. Nafniš er helgitįkn mannsins. Nafniš krefst viršingar sem tįkn um reisn žess er ber žaš.

2159. Nafniš sem okkur er gefiš er nafn til eilķfšar. Ķ Gušs rķki mun hiš leyndardómsfulla og einstaka sérkenni hvers manns, auškennt nafni Gušs, skķna fullum ljóma. "Žeim er sigrar mun ég gefa… hvķtan stein og į steininn ritaš nżtt nafn sem enginn žekkir nema sį er viš tekur." [88] "Enn sį ég sżn: Lambiš stóš į Sķonfjalli og meš žvķ hundraš fjörutķu og fjórar žśsundir sem höfšu nafn žess og nafn Föšur žess skrifaš į ennum sér." [89]

Ķ STUTTU MĮLI

2160. "Drottinn, Guš vor, hversu dżrlegt er nafn žitt um alla jöršina!" (Sl 8:1).

2161. Annaš bošoršiš fyrirskipar aš heišra skuli nafn Drottins. Nafn Drottins er heilagt.

2162. Annaš bošoršiš bannar hverja ósęmilega notkun į nafni Gušs. Gušlast er aš nota nafn Gušs, Jesś Krists, Marķu meyjar og dżrlinganöfnin į sęrandi hįtt.

2163. Ranglega svarinn eišur felur ķ sér aš Guš er bešinn aš bera vitni um lygar. Meinsęri er alvarlegt brot gegn Drottni sem er įvallt trśr loforšum sķnum.

2164. "Ekki skaltu sverja, ekki viš skaparann eša neinn skapašan hlut, nema ķ sannleika og af viršingu" (Heilagur Ignatius frį Loyola, Andlegar ęfingar, 38).

2165. Ķ skķrninni fęr hinn kristni mašur nafn sitt ķ kirkjunni. Foreldrar, skķrnarvottar og sóknarprestur eiga aš sjį til žess aš hann fįi kristiš nafn. Verndardżrlingur veitir fyrirmynd um nįungakęrleika og fullvissu um įrnaš.

2166. Sį sem er kristinn byrjar bęnir sķnar og störf meš žvķ aš signa sig "ķ nafni Föšurins og Sonarins og hins Heilaga Anda. Amen."

2167. Guš kallar hvern og einn meš nafni (sbr. Jes 43:1).

« 3. GREIN - ŽRIŠJA BOŠORŠIŠ

Minnstu žess aš halda hvķldardaginn heilagan. Sex daga skalt žś erfiša og vinna allt žitt verk, en sjöundi dagurinn er hvķldardagur helgašur Drottni Guši žķnum. Žį skalt žś ekkert verk vinna. [90] Hvķldardagurinn varš til mannsins vegna og eigi mašurinn vegna hvķldardagsins. Žvķ er Mannssonurinn einnig herra hvķldardagsins. [91]

I. HVĶLDARDAGURINN

2168. Žrišja bošoršiš af bošoršunum tķu minnir į heilagleika hvķldardagsins: "Sjöundi dagurinn er algjör hvķldardagur, helgašur Drottni." [92]

2169. Hvaš višvķkur hvķldardeginum minnist Ritningin sköpunarinnar: "Žvķ aš į sex dögum gjörši Drottinn himin og jörš, hafiš og allt sem ķ žeim er, og hvķldist sjöunda daginn. Fyrir žvķ blessaši Drottinn hvķldardaginn og helgaši hann." [93]

2170. Ritningin opinberar einnig aš Drottinsdagur er minning um frelsun Ķsraels śr įnauš ķ Egyptalandi: "Og minnstu žess, aš žś varst žręll į Egyptalandi og aš Drottinn Guš žinn leiddi žig śt žašan meš sterkri hendi og śtréttum armlegg. Žess vegna bauš Drottinn Guš žinn žér aš halda hvķldardaginn." [94]

2171. Guš fól Ķsrael aš gęta hvķldardagsins sem tįkn um hinn órjśfanlega sįttmįla. [95] Hvķldardagurinn er fyrir Drottin, heilagur og gefinn til dżršar Guši, sköpun hans og hjįlprįši hans fyrir Ķsrael.

2172. Hvaš sem Guš gerir er fyrirmynd žess sem mašurinn gerir. Ef Guš "hvķldist og endurnęršist" į sjöunda degi į mašurinn einnig aš "hvķlast" og hann į aš leyfa öšrum, sérstaklega hinum fįtęku, aš "endurnęrast". [96] Hvķldardagurinn veitir hlé frį daglegum störfum žannig aš hvķlast megi. Hann er mótmęladagur gegn vinnužręlkun og peningadżrkun. [97]

2173. Gušspjalliš segir frį mörgum atvikum žegar Jesśs var įsakašur um aš brjóta lögmįliš um hvķldardaginn. En Jesśs vanhelgaši aldrei žennan dag. [98] Hann gaf žessu lögmįli sķna eiginlegu og lögmętu tślkun: "Hvķldardagurinn varš til mannsins vegna og eigi mašurinn vegna hvķldardagsins." [99] Kristur lżsti žvķ yfir aš hvķldardagurinn vęri til aš gera gott en ekki til aš valda skaša, til aš bjarga lķfi en ekki til aš deyša. [100] Hvķldardagurinn er dagur Drottins miskunnarinnar og dagur til aš heišra Guš. [101] "Žvķ er Mannssonurinn einnig herra hvķldardagsins." [102]

II. DROTTINSDAGUR

Žetta er dagurinn sem Drottinn hefur gjört, fögnum verum glašir į honum. [103]

Upprisudagurinn: nż sköpun

2174. Jesśs reis upp frį daušum "į fyrsta degi vikunnar". [104] Vegna žess aš upprisudagur Krists er "fyrsti dagurinn" minnir hann į fyrstu sköpunina. Vegna žess aš hann er aš lišnum hvķldardeginum "įttundi dagurinn" [105] er hann tįkn fyrir hina nżju sköpun sem upprisa Krists hefur innleitt. Fyrir kristna menn er hann oršinn fyrstur allra daga, fyrstur ķ röš allra hįtķša, Drottinsdagur (he kuriake hemera, dies dominica) - sunnudagur: Viš komum allir saman į degi sólarinnar žvķ hann er fyrsti dagurinn [eftir hvķldardag Gyšinga en jafnframt fyrsti dagurinn] žegar Guš, eftir aš hafa skiliš į milli efnis og myrkurs, skapaši heiminn og į žessum sama degi reis Jesśs Kristur, sem er frelsari okkar, frį daušum. [106]

Sunnudagur - uppfylling į hvķldardeginum

2175. Sunnudagurinn er skżrt ašgreindur frį hvķldardeginum og fylgir honum ķ tķmaröš. Ķ huga kristinna manna koma helgisišir sunnudagsins ķ staš hvķldardagsins. Žaš er ķ pįskum Krists aš sunnudagurinn uppfyllir andlegan sannleika hvķldardags Gyšinga og bošar eilķfa hvķld mannsins ķ Guši. Žvķ tilbeišsla undir lögmįlinu ruddi leyndardómi Krists brautina og žaš sem žar var gert bar einkenni sem vitnaši til Krists: [107] Žeir sem fóru aš hętti hins gamla sišar hafa öšlast nżja von. Žvķ žeir halda ekki lengur hvķldardaginn heldur dag Drottins en į honum nżtur lķf okkar blessunar hans og dauša hans. [108]

2176. Helgihald sunnudagsins viršir žį sišferšilegu skipan sem letruš er frį nįttśrunnar hendi ķ hjarta mannsins aš fęra Guši ytri, sżnilega, opinbera og reglubundna lotningu "til merkis um almenna velgjörš hans ķ allra žįgu." [109] Gušsžjónusta sunnudagsins uppfyllir sišferšisbošskap gamla sįttmįlans, hśn tileinkar sér reglufestu hans og anda ķ vikulegu helgihaldi skaparans og endurlausnara lżšs hans.

Evkaristķa sunnudagsins

2177. Dagur Drottins og evkaristķa hans ķ helgihaldi sunnudagsins er sjįlft hjarta kirkjulķfsins. "Sunnudagurinn er sį dagur sem pįskaleyndardómurinn er hafšur um hönd ķ ljósi hinnar postullegu erfšavenju og į hann ber aš lķta sem fremstan af skipušum helgidögum ķ allri hinni almennu kirkju." [110] "Einnig į aš halda ķ heišri fęšingu Drottins vors Jesś Krists, birtingu Drottins, uppstigningu Krists, hįtķš lķkama og blóšs Krists, hįtķš Marķu Gušsmóšur, flekklausan getnaš hennar, uppnumningu hennar til himna, hįtķš heilags Jósefs, hįtķš postulanna heilags Péturs og Pįls og allraheilagramessu." [111]

2178. Sį sišur kristinna manna aš halda samkomur er frį upphafsįrum postulanna. [112] Ķ Hebreabréfinu eru hinir trśušu minntir į žetta: "Vanrękiš ekki safnašarsamkomur yšar eins og sumra er sišur, heldur uppörviš hver annan." [113] Arfleifšin varšveitir gamla įminningu sem enn er viš lżši: Komiš snemma til kirkju, nįlgist Drottin, jįtiš syndir ykkar og geriš išrun meš bęn…. Veriš viš heilagt og drottinlegt tķšahaldiš, fylgiš bęnum žess til loka og fariš ekki fyrr en žiš fįiš leyfi til śtgöngu…. Oft höfum viš sagt: "Žessi dagur er ykkur gefinn til bęna og hvķldar. Žetta er dagurinn sem Drottinn hefur gjört, fögnum verum glašir į honum." [114]

2179. "Sókn er įkvešiš samfélag trśašra sem stofnsett er į varanlegum grunni śt frį stašbundinni kirkju. Sóknarpresturinn, sem er hiršir hennar, annast sįlgęslu undir valdi viškomandi biskups." [115] Hśn er stašur žar sem allir hinir trśušu koma saman til aš hafa um hönd evkaristķu sunnudagsins. Sóknin innleišir hjį hinu kristna fólki venjubundna helgisiši og safnar žvķ saman til helgihalds; hśn kennir frelsunarfręši Krists; hśn įstundar kęrleika Drottins meš góšverkum og bróšurkęrleika: Žś bišur ekki heima meš sama hętti og ķ kirkjunni žar sem samankominn er mikill mannfjöldi og įkall til Gušs stķgur upp sem frį einu stóru hjarta. Og žar er meira aš finna - einhug, samlyndi sįla, kęrleiksbönd og bęnir prestanna. [116]

Sunnudagsskyldan

2180. Bošorš kirkjunnar skżrir nįnar lögmįl Drottins: "Į sunnudögum og öšrum skipušum helgidögum eru hinir trśušu skyldugir aš taka žįtt ķ messunni." [117] "Sį sem tekur žįtt ķ helgihaldi messu aš kažólskum siš į sjįlfan helgidaginn eša kvöldiš įšur, uppfyllir messuskyldu sķna." [118]

2181. Evkaristķa sunnudagsins er grundvöllur og stašfesting į allri kristinni įstundun. Žetta er įstęša žess aš hinir trśušu eru skyldugir aš taka žįtt ķ evkaristķunni į skipušum dögum nema gildar įstęšur séu fyrir hendi (veikindi, umönnun smįbarna, til aš taka dęmi) eša aš žeir hafi fengiš undanžįgu frį sóknarpresti sķnum. [119] Žeir drżgja alvarlega synd sem af įsetningi vanrękja žessa skyldu.

2182. Hlutdeild ķ samfélaginu sem hefur um hönd evkaristķu sunnudagsins er til vitnis um aš viškomandi tilheyrir og er trśr Kristi og kirkju hans. Meš žessu stašfesta hinir trśušu samfélag sitt ķ trś og kęrleika. Saman bera žeir vitni um heilagleika Gušs og von sķna um hjįlpręši. Žeir styrkja hver annan undir leišsögn Heilags Anda.

2183. "Ef skortur į kirkjunnar žjónum eša ašrar alvarlegar įstęšur valda žvķ aš ekki er hęgt aš taka žįtt ķ helgihaldi evkaristķunnar, er sérstaklega męlt meš žvķ aš hinir trśušu taki žįtt ķ žjónustu oršsins ef hana er aš fį ķ sóknarkirkjunni eša öšrum helgum staš samkvęmt įkvöršun viškomandi biskups, eša vera ķ bęn ķ hęfilegan tķma annaš hvort einn eša meš fjölskyldunni eša ķ hópi meš öšrum fjölskyldum, sé žess kostur." [120]

Dagur nįšar og hvķldar

2184. Į sama hįtt og Guš "hvķldist hinn sjöunda dag af öllu verki sķnu er hann hafši gjört"121 žannig skiptist lķf mannsins milli žess aš vinna og hvķlast. Skipan Drottinsdagsins stušlar aš žvķ aš allir fįi notiš hęfilegrar hvķldar og tómstundar til aš leggja rękt viš fjölskyldu-, menningar-, félags- og trśarlķfiš. [122]

2185. Į sunnudögum og öšrum skipušum helgidögum eiga hinir trśušu aš halda sig frį vinnu og starfsemi sem hindrar žį žjónustu er Guši ber, dregur śr fögnušinum sem į aš einkenna Drottinsdaginn og kemur ķ veg fyrir lķknarstörf og hęfilega hvķld lķkama og sįlar. [123] Žarfir fjölskyldunnar eša mikilvęg félagsleg žjónusta geta talist lögmęt undanžįga frį įkvęšum um hvķld į sunnudegi. Hinir trśušu eiga aš sjį til žess aš lögmęt undanžįga verši ekki aš vana er valdi žvķ aš trś, fjölskyldulķf og heilbrigši skašast. Kęrleikur sannleikans leitar gušlegs nęšis - naušsyn kęrleikans tekur aš sér réttmęt verk. [124]

2186. Žeir kristnu menn sem njóta tómstunda eiga aš minnast trśsystkina sinna sem hafa sömu žarfir og sömu réttindi og žeir, en geta engu aš sķšur ekki tekiš sér hvķld frį störfum vegna neyšar og fįtęktar. Kristileg gušrękni hefur žaš fyrir hefš aš helga sunnudaginn til góšra verka og aušmjśkrar žjónustu viš sjśka, rśmliggjandi og aldraša. Kristnir menn halda einnig sunnudaginn heilagan meš žvķ aš gefa fjölskyldu og ęttingjum tķma sinn og umönnun sem oft er erfitt aš gera ašra daga vikunnar.

2187. Aš halda sunnudaginn og ašra helgidaga heilaga krefst sameiginlegs įtaks. Kristnir menn eiga ekki aš gera ónaušsynlegar kröfur til annarra sem hindrar žį aš halda ķ heišri Drottinsdaginn. Hefšbundin starfsemi (ķžróttir, veitingahśs, o.s.frv.) og félagslegar skyldur (opinber žjónusta, o.s.frv.) krefjast žess aš sumir vinni į sunnudögum. Engu aš sķšur į hver og einn aš gęta žess aš hann hafi nęgan tķma aflögu til tómstunda. Meš hófsemi og af nįungakęrleika munu hinir trśušu foršast žaš óhóf og ofbeldi sem stundum er fylgifiskur almennrar tómstundaišju. Žrįtt fyrir kröfur efnahagslķfsins eiga almenn yfirvöld aš tryggja aš borgararnir fįi tķma til hvķldar og žjónustu viš Guš. Atvinnurekendur hafa tilsvarandi skyldur gagnvart starfsmönnum sķnum.

2188. Innan žeirra marka sem trśfrelsi og almannaheill setja, eiga kristnir menn aš vinna aš žvķ aš fį sunnudaga og helgidaga kirkjunnar višurkennda sem löglega frķdaga. Žeir eiga aš vera öllum opinber fyrirmynd ķ bęn, viršingu og fögnuši og verja erfšavenjur sķnar sem veršmętt framlag til andlegs lķfs samfélagsins. Žar sem landslög eša ašrar įstęšur valda žvķ aš naušsynlegt er aš vinna į sunnudögum į engu aš sķšur aš lķta į hann sem dag hjįlpręšis okkar er gerir okkur kleift aš eiga hlutdeild ķ "hįtķšarsamkomu" og söfnuši "frumgetinna, sem į himnum eru skrįšir." [125]

Ķ STUTTU MĮLI

2189. "Gęttu žess aš halda hvķldardaginn heilagan" (5M 5:12). "Sjöundi dagurinn er algjör hvķldardagur, helgašur Drottni" (2M 31:15).

2190. Sunnudagurinn, sem minnir į hina nżju sköpun er hófst meš upprisu Krists, kemur ķ staš hvķldardagsins sem stóš fyrir fullkomnun fyrstu sköpunarinnar.

2191. Kirkjan heldur hįtķšlegan upprisudag Krists į "įttunda degi", sunnudegi, sem réttilega nefnist Drottinsdagur (sbr. SC 106).

2192. "Sunnudaginn…į öll hin almenna kirkja aš halda ķ heišri sem fremstan af skipušum helgidögum" (CIC, grein 1246 § 1). "Į sunnudögum og öšrum skipušum helgidögum eru hinir trśušu skyldugir aš taka žįtt ķ messunni" (CIC, grein 1247).

2193. "Į sunnudögum og öšrum skipušum helgidögum eiga hinir trśušu aš halda sig frį vinnu og višskiptum er hindrar žį aš gefa Guši žį žjónustu sem honum ber, dregur śr fögnušinum sem į aš einkenna Drottinsdag eša kemur ķ veg fyrir hęfilega hvķld lķkama og sįlar" (CIC, grein 1247).

2194. Skipan sunnudagsins stušlar aš žvķ aš "allir fįi nęgjanlega hvķld og frķstundir til aš rękta fjölskyldu-, menningar-, félags- og trśarlķfiš" (GS 67 § 3).

2195. Kristnir menn eiga ekki aš gera ónaušsynlegar kröfur til annarra sem hindrar žį aš halda ķ heišri Drottinsdaginn.

Nęsti kafli


Óopinber śtgįfa © Reynir K. Gušmundsson žżddi


  1. Mt 22:37; sbr. Lk 10:27: "…öllum mętti žķnum".
  2. 5M 6:4.
  3. 2M 20:2-5; sbr. 5M 5:6-9.
  4. Mt 4:10.
  5. 5M 6:13-14.
  6. Sbr. 2M 19.16-25; 24:15-18.
  7. Hl. Jśstķnus Dial. cum Tryphone Judaeo 11, 1: PG 6, 497.
  8. Rómverska trśfręšsluritiš 3, 2, 4.
  9. Rm 1:5; 16:26.
  10. Sbr. Rm 1:18-32.
  11. CIC, grein 751: įherslur Trśfręšsluritsins.
  12. Sbr. 5M 6:4-5.
  13. Lk 4:8; sbr. 5M 6:13.
  14. Sbr. Lk 1:46-49.
  15. Lk 18:1.
  16. Hl. Įgśstķnus, De civ. Dei 10, 6: PL 41, 283.
  17. Sl 51:19 (17).
  18. Sbr. Am 5:21-25; Jes 1:10-20.
  19. Mt 9:13; 12:7; sbr. Hs 6:6.
  20. Sbr. Heb 9:13-14.
  21. CIC, grein 1191 §1.
  22. Sbr. P 18:18; 21:23-24.
  23. Sbr. CIC, grein 654.
  24. LG 42 § 4.
  25. Sbr. CIC grein 692; 1196-1197.
  26. DH 1 § 2.
  27. DH 2 § 1.
  28. NA 2 § 2.
  29. DH 14 § 4.
  30. DH 1 § 3.
  31. AA 13 § 1.
  32. Sbr. DH 1.
  33. Sbr. AA 13; Leó XIII, Immortale Dei 3, 17; Pķus XI, Quas primas 8, 20.
  34. DH 2 § 1.
  35. DH 2 § 2.
  36. DH 6 § 3.
  37. Sbr. Leó XIII, Libertas praestantissimum 18; Pķus XII, AAS 1953, 799.
  38. Sbr. DH 2.
  39. Sbr. Pķus VI, Quod aliquantum (1791) 10; Pķus IX, Quanta cura 3.
  40. DH 7 § 3.
  41. Sbr. Mt 23:16-22.
  42. Sl 115:4-5, 8; sbr. Jes 44:9-20; Jer 10:1-16; Dn 14:1-30; Br (BJer) 6; SS 13:1-15:19.
  43. Js 3:10; Sl 42:3; o.s.frv.
  44. Mt 6:24.
  45. Sbr. Opb 13-14.
  46. Sbr. Gl 5:20; Ef 5:5.
  47. Órķgenes, Contra Celsum 2, 40: PG 11, 861.
  48. Sbr. 5M 18:10; Jer 29:8.
  49. Sbr. Lk 4:9.
  50. 5M 6:16.
  51. Sbr. 1Kor 10:9; 2M 17:2-7; Sl 95:9.
  52. Sbr. CIC, grein 1367; 1376.
  53. Sbr. P 8:9-24.
  54. P 8:20.
  55. Mt 10:8; sbr. Jes 55:1.
  56. CIC, grein 848.
  57. Mt 10:10; sbr. Lk 10:7; 1Kor 9:5-18; 1Tm 5:17-18.
  58. GS 19 § 1.
  59. GS 20 § 1.
  60. GS 20 § 2.
  61. Sbr. Rm 1:18.
  62. GS 19 § 3.
  63. Sbr. GS 20 § 1.
  64. GS 21 § 3.
  65. GS 21 § 7.
  66. 5M 4:15-16.
  67. Sr 43:27-28.
  68. SS 13:3.
  69. Sbr. 4M 21:4-9; SS 16:5-14; Jh 3:14-15; 2M 25:10-22; 1Kon 6:23-28; 7:23-26.
  70. Hl. Basķlķus, De Spiritu Sancto 18, 45: PG 32, 149C; annaš kirkjužingiš ķ Nķkeu: DS 601; sbr. kirkjužingiš ķ Trent: DS 1821-1825; annaš Vatķkanžingiš: SC 126; LG 67.
  71. Hl. Tómas frį Akvķnó, STh II-II, 81, 3 ad 3.
  72. 2M 20:7; 5M 5:11.
  73. Mt 5:33-34.
  74. Sbr. Sk 2:17 (13); Sl 29:2; 96:2; 113:1-2.
  75. John Henry Newman kardķnįli, Parochial and Plain Sermons V, 2 (London: Longmans, Green and Co., 1907) 21-22.
  76. Sbr. Mt 10:32; 1Tm 6:12.
  77. Sbr. 1Jh 1:10.
  78. Jk 2:7.
  79. Sbr. CIC, grein 1369.
  80. Hl. Įgśstķnus, De serm. Dom. in monte 2, 5, 19: PL 34, 1278.
  81. 5M 6:13.
  82. Mt 5:33-34, 37; sbr. Jk 5:12.
  83. Sbr. 2Kor 1:23; Gl 1:20.
  84. CIC, grein 1199 § 1.
  85. Mt 28:19.
  86. CIC, grein 855.
  87. Sbr. Jes 43:1; Jh 10:3.
  88. Opb 2:17.
  89. Opb. 14:1.
  90. 2M 20:8-10; sbr. 5M 5:12-15.
  91. Mk 2:27-28.
  92. 2M 31:15.
  93. 2M 20:11.
  94. 5M 5:15.
  95. Sbr. 2M 31:16.
  96. 2M 31:17; sbr. 23:12.
  97. Sbr. Neh 13:15-22; 2Kro 36:21.
  98. Sbr. Mk 1:21; Jh 9:16.
  99. Mk 2:27.
  100. Sbr. Mk 3:4.
  101. Sbr. Mt 12:5; Jh 7:23.
  102. Mk 2:28.
  103. Sl 118:24.
  104. Sbr. Mt 28:1; Mk 16:2; Lk 24:1; Jh 20:1.
  105. Sbr. Mk 16:1; Mt 28:1.
  106. Hl. Jśstķnus, I Apol. 67: PG 6, 429 og 432.
  107. Sbr. 1Kor 10:11.
  108. Hl. Ignatķus frį Antķokkķu, Ad Magn. 9, 1: SCh 10, 88.
  109. Hl. Tómas frį Akvķnó, STh II-II 122, 4.
  110. CIC, grein 1241 § 1.
  111. CIC, grein 1246 § 2: "Biskuparįšstefna getur fellt śr gildi suma skipaša helgidaga eša fęrt žį til sunnudags aš fengnu samžykki Pįfastóls."
  112. Sbr. P 2:42-46; 1Kor 11:17.
  113. Heb 10:25.
  114. Höfundur óžekktur, Sermo de die dominica 2 et 6: PG 86/1, 416C og 421C.
  115. CIC, grein 515 § 1.
  116. Hl. Jóhannes Krżsostomus, De incomprehensibili 3, 6: PG 48, 725.
  117. CIC, grein 1247.
  118. CIC, grein 1248 § 1.
  119. Sbr. CIC, grein 1245.
  120. CIC, grein 1248 § 2.
  121. 1M 2:2.
  122. Sbr. GS 67 § 3.
  123. Sbr. CIC, grein 1247.
  124. Hl. Įgśstķnus, De civ. Dei 19, 19: PL 41, 647.
  125. Heb. 12:22-23.