Stella Maris

Marķukirkja

 

Trśfręšslurit Kažólsku Kirkjunnar

 

 

ANNAR HLUTI: LEYNDARDÓMAR KRISTNINNAR HAFŠIR UM HÖND

FYRSTI ŽĮTTUR - SAKRAMENTISLEG RĮŠDEILD

1076. (739) Į hvķtasunnudag var kirkjan gerš heiminum sżnileg meš śthellingu Heilags Anda. [1] Gjöf heilags Anda innleišir nżtt skeiš ķ “rįšstöfun leyndardómsins” - öld kirkjunnar žegar Kristur birtir, gerir nęrverandi og mišlar hjįlpręšisverki sķnu ķ gegnum helgisiši kirkju sinnar “žangaš til hann kemur”. [2] Į žessari öld kirkjunnar lifir Kristur į žessum degi og verkar ķ og meš kirkju sinni į nżjan hįtt eins og hęfir žessum nżju tķmum. Hann verkar ķ gegnum sakramentin ķ žvķ sem sameiginleg erfikenning Austur- og Vesturkirkjunnar kallar “sakramentisleg rįšdeild”; hér er um aš ręša mišlun eša “rįšstöfun” (“dispensatio”) į įvöxtum pįskaleyndardóms Krists žegar “sakramentislegir” helgisišir kirkjunnar eru hafšir um hönd. Žaš er žvķ mikilvęgt aš śtskżra fyrst žessa “sakramentislegu rįšstöfun” (1. kafli). Ešli og grundvallareinkenni žess aš hafa helgisišina um hönd birtast sķšan meš skżrari hętti (2. kafli).

« FYRSTI KAFLI: PĮSKALEYNDARDÓMURINN Į ÖLD KIRKJUNNAR

1. GREIN: HELGISIŠIRNIR - VERK HINNAR HEILÖGU ŽRENNINGAR

I. Faširinn, uppspretta og markmiš helgisišanna

1077. (492) “Lofašur sé Guš og Fašir Drottins vors Jesś Krists, sem ķ Kristi hefur blessaš oss meš hvers konar andlegri blessun ķ himinhęšum. Įšur en heimurinn var grundvallašur hefur hann śtvališ oss ķ Kristi, til žess aš vér vęrum heilagir og lżtalausir fyrir honum. Ķ kęrleika sķnum įkvaš hann fyrirfram aš veita oss sonarrétt ķ Jesś Kristi. Sį var vilji hans og velžóknun til vegsemdar dżrš hans og nįš, sem hann lét oss ķ té ķ sķnum elskaša Syni.” [3]

1078. (2626) Aš blessa er gušdómleg athöfn sem gefur lķf og Faširinn er upphafiš aš. Blessun hans er bęši orš og gjöf. [4] Žegar mašurinn į ķ hlut merkir oršiš “blessun” tilbeišsla og aš hann gefi sig skapara sķnum į hönd ķ žakkargjörš.

1079. Frį upphafi til enda tķmanna er allt verk Gušs blessun. Frį helgisišaljóši fyrstu sköpunarinnar til hymna hinnar himnesku Jerśsalem kunngjöra hinir innblįsnu höfundar aš fyrirętlunin um hjįlpręšiš sé ein grķšarmikil gušdómleg blessun.

1080. Alveg frį upphafi blessaši Guš allar lifandi verur og einkum karl- og kvenmanninn. Sįttmįlinn viš Nóa og viš allt žaš sem lifir endurnżjaši žessa blessun frjóseminnar žrįtt fyrir synd mannsins sem leitt hafši bölvun yfir jöršina. En meš Abraham kom hin gušdómlega blessun inn ķ mannkynssöguna sem hreyfšist til móts viš daušann svo hśn gęti snśist til lķfs, snśiš aftur til uppruna sķns. Meš trś “föšur allra hinna trśušu”, sem umfašmaši blessunina, upphófst hjįlpręšissagan.

1081. Hin gušdómlega blessun var gerš sżnileg meš undraveršum og frelsandi atburšum: Fęšingu Ķsaks, flóttanum frį Egyptalandi (pįskarnir og śtleišingin), gjöfinni į fyrirheitna landinu, kjöri Davķšs, nęrveru Gušs ķ musterinu og hinni hreinsandi herleišingu og heimkomu hinnar “litlu leifar”. Lögmįliš, spįmennirnir og Sįlmarnir, samofin ķ helgisišum hins śtvalda lżšs, minna į žessar gušdómlegu blessanir og svara žeim į sama tķma meš blessun, lof- og žakkargjörš.

1082. Ķ helgisišum kirkjunnar er hin gušdómlega blessun aš fullu opinberuš og henni mišlaš. Faširinn er višurkenndur og tilbešinn sem uppspretta og endir allra blessana sköpunarinnar og hjįlpręšisins. Žaš er ķ hinu holdtekna Orši hans sem dó og reis upp fyrir okkur aš hann fyllir okkur meš blessunum sķnum og fyrir Orš sitt śthellir hann ķ hjarta okkar gjöfinni sem geymir allar gjafir: Heilagan Anda.

1083. (2627, 1360) Žannig fįum viš skiliš bįšar hlišar kristinna helgisiša sem svar trśar og kęrleika viš hinum andlegu blessunum sem Faširinn veitir okkur. Annars vegar blessar kirkjan, ķ einingu viš Drottin sinn og “ķ Heilögum Anda”, [5] Föšurinn “fyrir sķna óumręšanlegu gjöf” [6] ķ tilbeišslu sinni, lof- og žakkargjörš. Į hinn bóginn, og žar til fyrirętlun Gušs er fullkomnuš, hęttir kirkjan aldrei aš bera fram fyrir Föšurinn fórnfęringu hans eigin gjafa og aš sįrbęna hann aš senda Heilagan Anda yfir žį fórnfęringu, yfir sig sjįlfa, yfir hina trśušu og yfir allan heiminn til aš fyrir samfélagiš ķ dauša og upprisu Krists prestsins og meš krafti Andans gefi žessar gušdómlegu blessanir af sér įvexti lķfsins “til vegsemdar dżrš hans og nįš”. [7]

II. VERK KRISTS Ķ HELGISIŠUNUM

Kristur dżrlegur geršur…

1084. (662, 1127) Kristur, sem “situr til hęgri handar Föšurnum” og śthellir Heilögum Anda yfir lķkama sinn, sem er kirkjan, verkar nśna ķ gegnum sakramentin sem hann stofnsetti ķ žvķ skyni aš mišla nįš sinni. Sakramentin eru skynjanleg tįkn (orš og athafnir) sem eru ašgengileg mannlegri nįttśru okkar. Athafnir Krists og kraftur Heilags Anda valda žvķ aš žau gera nįšina, sem žau standa fyrir, nęrverandi meš gagnlegum hętti.

1085. (519, 1165) Ķ helgisišum kirkjunnar er žaš fyrst og fremst hans eigin pįskaleyndardómur sem Kristur gerir tįkn um og gerir nęrverandi. Ķ jaršnesku lķfi sķnu bošaši Jesśs pįskaleyndardóm sinn meš kennslu sinni og sį hann fyrir meš athöfnum sķnum. Žegar stund hans rann upp fór hann ķ gegnum žann einstaka atburš sögunnar sem ekki lķšur undir lok: Jesśs deyr, hann er grafinn, hann rķs upp frį daušum og hann situr til hęgri handar Föšurnum “ķ eitt skipti fyrir öll”. [8] Pįskaleyndardómur hans er raunverulegur atburšur sem geršist ķ sögu okkar og hann er einstakur žvķ aš allir ašrir sögulegir atburšir gerast einu sinni en hverfa sķšan ķ fortķšina. Pįskaleyndardómur Krists getur aftur į móti ekki varaš einungis ķ fortķšinni vegna žess aš meš dauša sķnum eyddi hann daušanum, og allt žaš sem Kristur er - allt sem hann gerši og leiš fyrir alla menn - į sér hlutdeild ķ hinni gušdómlegu eilķfš, er žannig hafiš yfir alla tķma og er gert nęrverandi ķ žeim öllum. Žaš sem geršist į krossinum og ķ upprisunni er ęvarandi og dregur allt til lķfsins.

…er frį tķmum kirkju postulanna…

1086. (858) “Lķkt og Kristur var sendur af Föšurnum, žannig sendi hann einnig postulana fyllta af Heilögum Anda. Žetta gerši hann til aš žeir gętu prédikaš gušspjalliš sérhverri sköpun og kunngjört aš Sonur Gušs hafi meš dauša sķnum og upprisu leyst okkur undan valdi Satans og undan daušanum og fęrt okkur inn ķ konungsrķki Föšur hans. En hann vildi einnig aš hjįlpręšisverkiš sem žeir prédikušu yrši gert virkt fyrir tilverknašfórnari nnar og sakramentanna sem allt helgisišalķfiš snżst um.” [9]

1087. (861, 1536) Meš žvķ aš gefa postulunum Heilagan Anda fól hinn upprisni Kristur žeim kraft sinn aš helga:10 žeir uršu sakramentisleg tįkn um Krist. Meš krafti sama Heilags Anda fólu žeir kraft žennan eftirmönnum sķnum. Žessi “postullega vķgsluröš” smķšar allt helgisišalķf kirkjunnar en sjįlf er vķgsluröšin sakramentisleg og lįtin ganga aš erfšum meš sakramentinu helgar vķgslur.

…nęrverandi ķ hinum jaršnesku helgisišum…

1088. (776, 669, 1373) “Til aš fullna žetta mikla verk”- aš rįšstafa eša mišla hjįlpręšisverki hans - “er Kristur įvallt nęrverandi ķ kirkju sinni, sérstaklega žegar helgisišir hennar eru hafšir um hönd. Hann er nęrverandi ķ messufórninni ekki ašeins ķ persónu helgižjóna sinna (“hann sem nś fórnfęrir fyrir žjónustu prestanna er hinn sami sem fyrrum fórnfęrši sjįlfan sig į krossinum”) heldur sérstaklega ķ myndum evkaristķunnar. Meš krafti sķnum er hann nęrverandi ķ sakramentunum žannig aš žegar einhver skķrir er žaš ķ raun og veru Kristur sjįlfur sem skķrir. Hann er nęrverandi ķ orši sķnu žar sem žaš er hann sjįlfur sem talar žegar Heilög Ritning er lesin ķ kirkjunni. Aš lokum er hann nęrverandi žegar kirkjan bišur og syngur žvķ hann gaf fyrirheit um “aš hvar sem tveir eša žrķr eru saman komnir ķ mķnu nafni, žar er ég mitt į mešal žeirra.”” [11]

1089. (796) “Kristur į įvallt félag viš kirkjuna ķ žessu mikla verki žegar Guš er fullkomlega vegsamašur og mennirnir helgašir. Kirkjan er elskandi brśšur hans sem įkallar Drottin sinn og ber fram ķ gegnum hann tilbeišslu sķna til hins eilķfa Föšur.” [12]

…sem eiga hlut ķ hinum himnesku helgisišum…

1090. (1137-1139) “Ķ hinum jaršnesku helgisišum fįum viš forsmekkinn af žvķ sem ķ vęndum er ķ hinum himnesku helgisišum sem hafšir eru um hönd ķ hinni helgu borg Jerśsalem og viš erum į vegferš til sem pķlagrķmar, žar sem Kristur situr viš hęgri hönd Gušs sem žjónn helgidómsins og hins sanna sįttmįlstjalds. Meš öllum hinum himneska herskara syngjum viš Drottni dżršarsįlma; viš heišrum minningu dżrlinganna og vonum aš eignast einhvern hlut ķ vinįttu žeirra; af įkefš bķšum viš frelsarans, Drottins okkar Jesś Krists, žar til hann, sem er lķf okkar, mun birtast og viš munum birtast meš honum ķ dżrš.” [13]

III. HEILAGUR ANDI OG KIRKJAN Ķ HELGISIŠUNUM

1091. (798) Ķ helgisišunum er Heilagur Andi uppfręšari lżš Gušs ķ trśnni og hagleikssmišur “meistaraverka Gušs”, sakramenta nżja sįttmįlans. Andinn žrįir og starfar aš žvķ ķ hjarta kirkjunnar aš viš fįum lifaš lķfi hins upprisna Krists. Žegar Andinn finnur ķ okkur višbragš trśarinnar sem hann hefur vakiš upp ķ okkur, kemur hann žvķ til leišar aš einlęgt samstarf kemst į. Eftir žeim leišum verša helgisiširnir sameiginlegt verk Heilags Anda og kirkjunnar.

1092. (737) Ķ žessari sakramentislegu rįšstöfun į leyndardómi Krists verkar Heilagur Andi į sama hįtt og hann gerir į öšrum tķmum ķ rįšdeild hjįlpręšisins: Hann bżr kirkjuna undir aš męta Drottni sķnum; hann minnir į Krist og lętur trś samkundunnar žekkja hann. Meš sķnum umskapandi krafti gerir hann leyndardóm Krists hér og nś lifandi og nęrverandi. Aš lokum kemur Andi samfélagsins kirkjunni til einingar viš lķf og erindi Krists.

Heilagur Andi undirbżr meštöku į Kristi

1093. (762, 121, 2585, 1081) Ķ hinni sakramentislegu rįšdeild uppfyllir Heilagur Andi žaš sem gert var fyrirboš um ķ gamla sįttmįlanum. Žar sem kirkja Krists “var undirbśin į hinn undursamlegasta hįtt ķ gegnum sögu Ķsraels og fyrir tilverknaš gamla sįttmįlans”, [14] hafa varšveist ķ helgisišum hennar, sem žeim óbętanlegir og óašskiljanlegir, sumir žęttir ķ tilbeišslu gamla sįttmįlans sem hśn hefur gert aš sķnum eigin: - fyrst ber aš nefna lestur Gamla testamentisins; - bęnir Sįlmanna; - ekki sķst aš hugfesta og minnast hinna frelsandi atburša og tįknręnu stašreynda sem uppfyllst hafa ķ leyndardómi Krists (fyrirheitiš og sįttmįlinn, śtleišingin og pįskarnir, konungdęmiš og musteriš, herleišingin og heimkoman).

1094. (128-130) Žaš er į žessari samręmingu hinna tveggja testamenta aš trśfręšsla pįska Drottins byggir [15] og sķšan į kennslu postulanna og kirkjufešranna. Žessi trśfręšsla afhjśpar žaš sem liggur huliš undir bókstaf Gamla testamentisins: leyndardóm Krists. Hśn nefnist “fyrirbošagreining” vegna žess aš hśn afhjśpar nżstįrleika Krists į grunni “lķkinga” (typoi) sem boša hann ķ oršum, geršum og tįknum fyrri sįttmįlans. Frį og meš Kristi afhjśpast lķkingarnar meš slķkri endurlesningu ķ Anda sannleikans. [16] Žannig var syndaflóšiš og örkin hans Nóa fyrirboši um hjįlpręšiš fyrir skķrnina [17] į sama hįtt og skżstólpinn og gangan ķ gegnum Raušahafiš. Vatniš sem spratt af klettinum var lķking um andlegar gjafir Krists; og manna ķ eyšimörkinni var fyrirboši um evkaristķuna “hiš sanna brauš af himni”. [18]

1095. (281, 117) Žess vegna les kirkjan aftur og upplifir į nż hina miklu atburši hjįlpręšissögunnar ķ helgisišum “žessa dags” og žį einkum į ašventu og föstunni og umfram allt į pįskavökunni. En žetta krefst žess einnig aš trśfręšslan ašstoši hina trśušu aš opna sig fyrir žessum andlega skilningi į rįšdeild hjįlpręšisins eins og helgisišir kirkjunnar opinbera hann og gera okkur kleift aš upplifa hann.

1096. (1174, 1352, 840) Gyšinglegir og kristnir helgisišir. Betri žekking į trś og trśarlķfi Gyšinga eins og žaš er jįtaš og lifaš jafnvel ķ dag getur hjįlpaš okkur aš skilja betur vissa žętti kristinna helgisiša. Bęši hjį Gyšingum og kristnum mönnum er Heilög Ritning undirstöšuatriši ķ helgisišum žeirra: prédikunin į Orši Gušs, svariš viš Oršinu, lofgjöršar- og įrnašarbęnir fyrir lifandi og dįnum, og įkall um miskunn Gušs. Oršsžjónustan sękir sķna sérstöku uppbyggingu til bęnar Gyšinga. Tķšabęnirnar og ašrir helgisišatextar og fast oršalag eiga sér hlišstęšur ķ bęn Gyšinga og einnig okkar lotningaveršustu bęnir, žar meš talin hin Drottinlega bęn. Efstubęnirnar fį innblįstur sinn śr hefš Gyšinga. Tengslin milli helgisiša Gyšinga og helgisiša kristinna manna, en einnig munur žeirra innbyršis, eru einkum sżnileg į hinum miklu hįtķšum kirkjuįrsins eins og į pįskum. Gyšingar og kristnir menn halda bįšir pįska hįtķšlega. Hjį Gyšingum er um aš ręša pįska sögunnar sem stefna til framtķšar; hjį kristnum mönnum eru žeir pįskar sem uppfylltust ķ dauša og upprisu Krists enda žótt žaš sé įvallt ķ eftirvęntingu um endanlega fullnustu žeirra.

1097. Ķ helgisišum nżja sįttmįlans mętast Kristur og kirkjan ķ hverri athöfn helgisišanna, sérstaklega žegar evkaristķan og önnur sakramenti eru höfš um hönd. Helgisišasamkundan öšlast einingu sķna af “samfélagi Heilags Anda” sem safnar saman börnum Gušs ķ einn lķkama Krists. Žessi samkunda er hafin yfir kynžętti, menningu og samfélög - raunar allt žaš sem tengir mennina.

1098. (1430) Samkundan į aš bśa sig undir aš męta Drottni sķnum og hśn į aš verša aš “viljugu fólki”. Undirbśningur hjartans er sameiginlegt verk Heilags Anda og samkundunnar, sérstaklega žjóna hennar. Nįš Heilags Anda leitar žess aš vekja upp trś, koma į sinnaskiptum hjartans og aš vilja Föšurins sé fylgt fast eftir. Slķkt innręti og vilji er skilyrši fyrir meštöku annarra nįšargjafa sem veitast viš sjįlft helgihaldiš sem og fyrir įvöxtun nżs lķfs sem helgihaldinu er ętlaš aš leiša af sér eftir į.

Heilagur Andi minnir į leyndardóm Krists

1099. (91) Andinn og kirkjan eiga samstarf um aš birta Krist og hjįlpręšisverk hans ķ helgisišunum. Helgisiširnir eru minningin um leyndardóm hjįlpręšisins og kemur žaš einkum fram ķ evkaristķunni og meš hlišstęšum hętti ķ hinum sakramentunum. Heilagur Andi er lifandi minni kirkjunnar. [19]

1100. (1134, 103, 131) Orš Gušs. Heilagur Andi minnir helgisišasamkunduna fyrst į merkingu žeirra tķšinda sem hjįlpręšiš er meš žvķ aš gefa Orši Gušs, sem kunngert er, lķf til aš žaš sé meštekiš og žvķ lifaš: Žegar helgisiširnir eru hafšir um hönd er Heilög Ritning įkaflega mikilvęg. Frį henni kemur lęrdómurinn sem lesinn er og śtskżršur ķ hómilķum og sįlmarnir sem sungnir eru. Žaš er frį Ritningunni sem bęnir, kollektur og hymnar fį innblįstur sinn og mįtt og ķ hana sękja athafnir og tįknin merkingu sķna. [20]

1101. (117) Heilagur Andi gefur žeim andlegan skilning į Orši Gušs sem lesa eša heyra žaš, allt eftir žvķ hversu hjartaš er viljugt. Meš oršum, athöfnum og tįknum sem mynda umgjörš helgihaldsins setur Andinn hina trśušu og helgižjónana ķ lifandi samband viš Krist, Orš og mynd Föšurins, til aš žeir geti lifaš aš fullu merkingu žess sem žeir heyra, ķhuga og gera ķ helgihaldinu.

1102. (143) “Af hinu frelsandi orši Gušs nęrist trśin ķ hjarta žeirra sem trśa. Žaš er žvķ af žessari trś aš söfnušur hinna trśušu vex og dafnar.” [21] Aš kunngjöra Orš Gušs takmarkast ekki viš kennslu. Žaš lašar fram svar trśarinnar sem er samžykki og skuldbinding viš sįttmįlann milli Gušs og žjóšar hans. Enn og aftur er žaš Heilagur Andi sem veitir nįš trśarinnar, styrkir hana og lętur hana vaxa ķ samfélaginu. Helgisišasamkundan er fyrst og fremst samfélag ķ trś.

1103. (1362) Anamnesi. Žegar helgisiširnir eru hafšir um hönd er įvallt vķsaš til hjįlpręšislegrar ķhlutunar Gušs ķ söguna. “Rįšdeild opinberunarinnar er komiš til leišar meš oršum og gjöršum sem tengjast meš eiginlegum hętti. Oršin kunngjöra verkin og leiša ķ ljós leyndardóminn sem žau geyma.” [22] Ķ oršsžjónustunni “minnir” Heilagur Andi samkunduna į allt žaš sem Kristur hefur gert fyrir okkur. Ķ samręmi viš ešli athafna helgisišanna og arfleifšar helgihalds kirknanna er ķ gušsžjónustunni höfš “minning” um hin undursamlegu verk Gušs ķ mynd upprifjunar (anamnesi) sem kann aš hafa žróast aš meira eša minna leyti. Hinn Heilagi Andi sem žannig vekur upp minni kirkjunnar hvetur sķšan til žakkar- og lofgjöršar (doxologia).

Heilagur Andi gerir leyndardóm Krists nęrverandi

1104. (1085) Kristnir helgisišir minna ekki einungis į atburši sem frelsušu okkur heldur gera žeir žį raunverulega og nęrverandi. Pįskaleyndardómur Krists er hafšur um hönd en ekki endurtekinn. Žaš er helgihaldiš sem er endurtekiš en ķ hverju helgihaldi į sér staš śthelling Heilags Anda sem veldur žvķ aš hinn einstęši leyndardómur veršur nęrverandi.

1105. (1153) Epķklesis (“įkall” eša “kalla yfir”) er bęnin žegar presturinn sįrbęnir Föšurinn aš senda Heilagan Anda, helgarann, til aš fórnargjafirnar megi verša aš lķkama og blóši Krists og aš hinir trśušu verši sjįlfir Guši lifandi fórnargjafir meš žvķ aš meštaka žau. [23]

1106. (1375) Epķklesis er įsamt anamnesi ķ hjarta hins sakramentislega helgihalds og žį einkum ķ evkaristķunni: Žś spyrš hvernig braušiš verši aš lķkama Krists og vķniš… aš blóši Krists. Žetta skal ég segja žér: Heilagur Andi kemur yfir žau og fullnar žaš sem orš og hugsanir nį ekki yfir.… Lįttu žér nęgja aš skilja aš žaš er af Heilögum Anda alveg į sama hįtt og žaš var af hinni heilögu jómfrś og Heilögum Anda aš Drottinn, ķ og fyrir sjįlfan sig, ķklęddist holdi. [24]

1107. (2816) Hinn umskapandi kraftur Heilags Anda ķ helgisišunum hrašar komu konungsrķkisins og fullnustu į leyndardómi hjįlpręšisins. Į mešan viš bķšum ķ von fęr hann okkur til aš vęnta meš raunverulegum hętti fyllingar į samfélaginu viš heilaga žrenningu. Sendur af Föšurnum, sem heyrir įkall (epķklesis) kirkjunnar, gefur Andinn žeim lķf sem meštaka hann og er hann jafnvel nś žegar “pantur” arfleifšar žeirra. [25]

Samfélag Heilags Anda

1108. (788, 1091, 775) Ķ hverri athöfn helgisišanna er Heilagur Andi sendur til aš fęra okkur til samfélags viš Krists og mynda žannig lķkama hans. Heilagur Andi er lķkur nęringarsafa vķnvišar Föšurins sem ber įvöxt į greinum sķnum. [26] Hiš allra nįnasta samstarf Heilags Anda og kirkjunnar į sér staš ķ helgisišunum. Andinn, sem er Andi samfélagsins, lifir og varir óaflįtanlega ķ kirkjunni. Af žeim sökum er kirkjan hiš mikla sakramenti gušdómlegs samfélags sem safnar saman dreifšum börnum Gušs. Samfélag viš heilaga žrenningu og samfélag viš nįungann er meš óašskiljanlegum hętti įvöxtur Andans ķ helgisišunum. [27]

1109. (1368) Epķklesis er einnig bęn um aš samfélag samkundunnar viš leyndardóm Krists fįi aš verka til fulls. “Nįšin Drottins Jesś Krists, kęrleiki Gušs og samfélag Heilags Anda” [28] veršur ętķš aš vara meš okkur og bera įvöxt framar en viš helgihald evkaristķunnar. Žvķ bišur kirkjan Föšurinn aš senda Heilagan Anda til aš gera lķf hinna trśušu aš lifandi fórn Guši til handa meš andlegri umbreytingu žeirra ķ mynd Krists, meš umhyggju fyrir einingu kirkjunnar og meš žvķ aš taka žįtt ķ erindi hennar meš vitnisburši og kęrleiksžjónustu.

Ķ STUTTU MĮLI

1110. Ķ helgisišum kirkjunnar er Guš Faširinn blessašur og tilbešinn sem uppspretta allra blessana sköpunarinnar og hjįlpręšisins, sem hann hefur blessaš okkur meš ķ Syni sķnum meš žvķ aš gefa okkur Anda barnaréttarins.

1111. Verk Krists ķ helgisišunum er sakramentislegt vegna žess aš leyndardómur hjįlpręšis hans er geršur nęrverandi meš krafti Heilags Anda; vegna žess aš lķkami hans, sem er kirkjan, er sem sakramenti (tįkn og verkfęri) žar sem Heilagur Andi rįšstafar leyndardómi hjįlpręšisins; og vegna žess aš ķ gegnum athafnir helgisišanna fęr kirkjan, sem er į vegferš sinni sem pķlagrķmur, forsmekkinn aš hinum himnesku helgisišum.

1112. Erindi Heilags Anda ķ helgisišum kirkjunnar er aš undirbśa samkunduna aš męta Kristi; aš minna į Krist og lįta trś samkundunnar žekkja hann; aš gera hjįlpręšisverk Krists nęrverandi og virkt meš sķnum umskapandi krafti; og lįta žį gjöf aš eiga samfélag bera įvöxt ķ kirkjunni.

« 2. GREIN - PĮSKALEYNDARDÓMURINN Ķ SAKRAMENTUM KIRKJUNNAR

1113. (1210) Allt helgisišalķf kirkjunnar snżst um fórn evkaristķunnar og sakramentin. [29] Žaš eru sjö sakramenti ķ kirkjunni: Skķrn, ferming, evkaristķa, skriftir, smurning sjśkra, helgar vķgslur og hjónaband. [30] Ķ žessari grein veršur fjallaš um hvaš sakramentin sjö eiga sameiginlegt śt frį kennisetningunni. Žaš sem er žeim sameiginlegt hvaš helgihaldinu višvķkur er umfjöllunarefni 2. kafla og hvaš einkennir hvert žeirra um sig er efni annars žįttar.

I. SAKRAMENTI KRISTS

1114. “Meš žvķ aš fylgja fast eftir kennslu Heilagrar Ritningar, arfleifš postulanna og samhljóša įliti… kirkjufešranna” jįtum vér aš “sakramenti nżja lögmįlsins voru… öll stofnsett af Jesś Kristi, Drottni vorum”. [31]

1115. (512-560) Orš og athafnir Jesś ķ hinu leynda lķfi hans og opinberu žjónustustarfi, höfšu žį žegar hjįlpręšisleg įhrif žvķ aš žau fóru į undan krafti pįskaleyndardóms hans. Žau og undirbjuggu og geršu kunnugt žaš sem hann kom til aš gefa kirkjunni žegar allt vęri fullnaš. Leyndardómar lķfs Krists eru grundvöllur žess sem hann eftirleišis, fyrir žjónustu kirkju hans, rįšstafar ķ sakramentunum, žvķ aš “žaš sem var sżnilegt ķ frelsara okkar hefur fęrst yfir ķ leyndardóma hans”. [32]

1116. (1504, 774) Sakramentin eru “kraftar sem fara śt frį” lķkama Krists [33] og vara eilķflega og gefa lķf. Žau eru athafnir Heilags Anda aš verki ķ lķkama hans sem er kirkjan - žau eru “meistaraverk Gušs” ķ hinum nżja og ęvarandi sįttmįla.

II. SAKRAMENTI KIRKJUNNAR

1117. (120) Eins og kirkjan hefur gert meš helgifestingu Heilagrar Ritningar og trśarlęrdóminn hefur hśn, meš krafti Heilags Anda sem leišir hana ķ “allan sannleikann”, smįm saman fengiš žekkingu į žessum fjįrsjóši sem hśn hefur žegiš frį Kristi. Sem trśr rįšsmašur yfir leyndardómum Gušs hefur hśn įkvaršaš “rįšstöfun” hans. [34] Žannig hefur kirkjan greint ķ gegnum aldirnar aš ķ helgihaldi helgisišanna eru sjö sakramenti samkvęmt eiginlegri merkingu žess oršs, sakramenti stofnsett af Drottni.

1118. (1396) Sakramentin eru kirkjunnar ķ žeim tvöfalda skilningi aš žau eru “af henni” og “til handa henni”. Žau eru “af kirkjunni” vegna žess aš hśn er sakramenti athafna Krists sem verka ķ henni fyrir tilverknaš erindis Heilags Anda. Žau eru “til handa kirkjunni” ķ žeim skilningi aš “sakramentin skapa kirkjuna” [35] žvķ aš žau birta og mišla mönnunum, sérstaklega ķ evkaristķunni, leyndardómi samfélagsins viš Guš sem er kęrleikur, einn ķ žremur persónum.

1119. (792) Kirkjan, sem įsamt höfši sķnu, Kristi, myndar “svo aš segja eina leyndardómsfulla persónu”, verkar ķ sakramentunum sem “prestlegt samfélag” meš “lķfręna uppbyggingu”. [36] Fyrir skķrnina og ferminguna er hinum prestlega lżš kleift aš hafa um hönd helgisišina. Žar aš auki eru žeir mešal hinna trśušu sem “hafa žegiš helgar vķgslur og eru settir til žess aš nęra kirkjuna meš Orši og nįš Gušs ķ nafni Krists”. [37]

1120. (1547) Hin vķgša žjónusta eša žjónandi prestdómur er til žjónustu viš prestdóm hinna skķršu. [38] Hinn vķgši prestdómur er trygging fyrir žvķ aš žaš er ķ raun og veru Kristur sem verkar ķ sakramentunum fyrir Heilagan Anda til handa kirkjunni. Hiš hjįlpręšislega erindi sem Faširinn fól holdteknum Syni sķnum var afhent postulunum og ķ gegnum žį eftirmönnum žeirra: žeir meštaka Anda Jesś til aš verka ķ hans nafni og ķ persónu hans. [39] Hinn vķgši žjónn er žaš sakramentislega band sem tengir athöfn helgisišanna viš žaš sem postularnir sögšu og geršu, og ķ gegnum žį viš orš og athafnir Krists, uppsprettu og grundvöll sakramentanna.

1121. (1272, 1304, 1582) Til višbótar nįšinni veita sakramentin žrjś, skķrn, ferming og helgar vķgslur sakramentislegt einkenni eša “innsigli” sem gefur hinum kristna manni hlut ķ prestdómi Krists og gerir hann aš mešlimi kirkjunnar ķ samręmi viš mismunandi stöšur og hlutverk. Žessi samlögun aš Kristi og kirkjunni, sem Andinn kemur til leišar, er óafmįanleg. [40] Hśn er ķ hinum kristna manni um aldur og ęvi sem jįkvęšur vilji gagnvart nįšinni; hśn er fyrirheit og trygging um gušlega vernd og köllun til tilbeišslu į Guši og žjónustu ķ kirkjunni. Žessi sakramenti er žvķ aldrei hęgt aš endurtaka.

III. SAKRAMENTI TRŚARINNAR

1122. (849, 1236) Kristur sendi śt postula sķna til aš “prédika… ķ nafni hans öllum žjóšum išrun til fyrirgefningar synda”. [41] “Fariš žvķ og gjöriš allar žjóšir aš lęrisveinum, skķriš žį ķ nafni Föšurins, Sonarins og hins Heilaga Anda.” [42] Erindiš aš skķra, og žannig hiš sakramentislega erindi, er fólgiš ķ erindinu aš boša fagnašarerindiš vegna žess aš sakramentiš er undirbśiš af orši Gušs og af trśnni sem er samžykki į žessu orši: Lżšur Gušs er geršur eitt fyrst og fremst af Orši hins lifanda Gušs.… Hin sakramentislega žjónusta krefst prédikunar Oršsins žar sem sakramentin eru sakramenti trśarinnar og sękja uppruna sinn og nęringu frį Oršinu. [43]

1123. (1154) “Sakramentin hafa žaš aš markmiši aš helga mennina, byggja upp lķkama Krists og loks aš tilbišja Guš. Žar sem žau eru tįkn veita žau einnig uppfręšslu. Žau ganga ekki einungis aš žvķ sem gefnu aš trśin sé fyrir hendi heldur nęra, styrkja og tjį žau hana meš oršum og hlutum. Žess vegna eru žau nefnd “sakramenti trśarinnar”.” [44]

1124. (166, 1327, 78) Trś kirkjunnar fer į undan trś hinna trśušu sem fį boš um aš helga sig henni. Žegar kirkjan hefur um hönd sakramentin jįtar hśn trśna sem meštekin er frį postulunum - žašan er komiš hiš forna hugtaki: lex orandi, lex credendi (eša: legem credendi lex statuat supplicandi, samkvęmt Prosper frį Aquitaine [5. öld]). [45] Lögmįl bęnarinnar er lögmįl trśarinnar: kirkjan trśir žegar hśn bišur. Helgisiširnir eru undirstöšuatriši hinnar heilögu og lifandi erfikenningar. [46]

1125. (1205) Af žessum sökum mega hvorki söfnušurinn né helgižjónninn breyta eša hagręša athöfnum sakramentanna aš eigin vild. Jafnvel ęšsta yfirvald kirkjunnar getur ekki breytt helgisišunum eftir eigin gešžótta heldur ašeins ķ hlżšni viš trśna og af trśarlegri viršingu viš leyndardóm helgisišanna.

1126. (815) Žar sem sakramentin lįta ennfremur ķ ljós og žróa samfélag trśarinnar ķ kirkjunni er lex orandi eitt af frumskilyršum žeirrar samręšu žar sem leitast er viš aš endurreisa einingu kristinna manna. [47]

IV. SAKRAMENTI HJĮLPRĘŠISINS

1127. (1084, 1105, 696) Séu sakramentin höfš um hönd meš veršugum hętti ķ trś veita žau nįšina sem žau standa fyrir. [48] Žau verka meš gagnlegum hętti vegna žess aš ķ žeim er Kristur sjįlfur aš verki: žaš er hann sem skķrir, žaš er hann sem er aš verki ķ sakramentum sķnum til aš mišla nįšinni sem hvert sakramenti stendur fyrir. Faširinn bęnheyrir įvallt bęnir kirkju Sonar sķns sem lętur ķ ljós trś sķna į kraft Andans ķ įkalli (epķklesis) hvers sakramentanna um sig. Lķkt og eldurinn ummyndar allt ķ sig sem hann kemst ķ snertingu viš žannig ummyndar Heilagur Andi allt žaš sem undir kraft hans kemur ķ gušdómlegt lķf.

1128. (1584) Žetta er merkingin žess žegar kirkjan stašfestir [49] aš sakramentin verki ex opere operato (ķ bókstaflegri merkingu: śt frį žvķ verki sem innt er af hendi), žaš er aš segja, fyrir mįtt hjįlpręšisverks Krists sem fullnaš var ķ eitt skipti fyrir öll. Af žessu leišir aš “sakramentiš gerist ekki vegna rįšvendni žess sem hefur žaš um hönd eša žess sem meštekur žaš heldur vegna krafts Gušs.” [50] Frį žvķ andartaki aš sakramenti er haft um hönd ķ samręmi viš žaš sem er įsetningur kirkjunnar, verkar kraftur Krists og Anda hans ķ og ķ gegnum žaš, óhįš persónulegum heilagleika helgižjónsins. Engu aš sķšur eru įvextir sakramentanna einnig hįšir vilja žess manns sem meštekur žau.

1129. (1257, 2003, 460) Kirkjan leggur alla įherslu į aš sakramenti hins nżja sįttmįla séu hinum trśušu naušsynleg til hjįlpręšis. [51] “Sakramentisleg nįš” er nįš Heilags Anda sem Kristur gefur og er eiginleg hverju sakramenti um sig. Andinn gręšir og umskapar žį sem meštaka hann meš žvķ aš laga žį til aš lķkjast Syni Gušs. Įvextir hins sakramentislega lķfs er aš Andi barnaréttarins gerir hina trśašu hluttakendur ķ gušlegu ešli [52] meš žvķ aš koma žeim til lifandi einingar viš Soninn eina, viš frelsarann.

V. SAKRAMENTI EILĶFS LĶFS

1130. (2817, 950) Kirkjan hefur um hönd leyndardóm Drottins sķns “žangaš til hann kemur”, žegar Guš veršur “allt ķ öllu.” [53] Sķšan į tķmum postulanna hafa helgisiširnir dregist aš markmiši sķnu meš andvarpi Andans ķ kirkjunni: Marana ta!54 Helgisiširnir eiga žannig hlut ķ žrį Jesś: “Hjartanlega hef ég žrįš aš neyta žessarar pįskamįltķšar meš yšur…[įšur] en hśn fullkomnast ķ Gušs rķki.” [55] Ķ sakramentum Krists hefur kirkjan žegar móttekiš tryggingu į arfi sķnum og hśn į jafnvel nś hlut ķ eilķfu lķfi “ķ eftirvęntingu vorrar sęlu vonar, aš hinn mikli Guš og frelsari vor Jesśs Kristur opinberist ķ dżrš sinni.” [56] “Andinn og brśšurin segja: “Kom žś!…Kom žś, Drottinn Jesśs!”” [57]

Heilagur Tómas dregur saman hinar mismunandi hlišar į sakramentislegu tįknunum: “Žess vegna er sakramenti tįkn til minningar um žaš sem į undan žvķ fer: pķslargöngu Krists; žaš sżnir fram į hvaš fullnast ķ okkur fyrir tilverknaš pķslargöngu Krists - nįšina; og žaš bošar hvaš pķslargangan gefur okkur fyrirheit um - komandi dżrš.” [58]

Ķ STUTTU MĮLI

1131. Sakramentin eru įhrifarķk tįkn um nįšina, stofnsett af Kristi og falin kirkjunni en af žeim er hinu gušlega lķfi rįšstafaš til okkar. Hinar sżnilegu athafnir žegar sakramentin eru höfš um hönd merkja og gera nęrverandi žęr nįšargjafir sem eru eiginlegar hverju sakramenti um sig. Žau bera įvöxt ķ žeim sem meštaka žau meš žeim vilja sem krafist er.

1132. Kirkjan hefur um hönd sakramentin sem prestlegt samfélag sem hefur ķ uppbyggingu sinni prestdóm skķrnarinnar og prestdóm vķgšra helgižjóna.

1133. Heilagur Andi undirbżr hina trśušu undir sakramentin meš Orši Gušs og trśnni sem tekur į móti Oršinu ķ viljugt hjarta. Žannig styrkja sakramentin trśna og lįta hana ķ ljós.

1134. Įvöxtur hins sakramentislega lķfs er bęši persónulegur og kirkjulegur. Žessi įvöxtur er fyrir hvern hinna trśušu lķf ķ žįgu Gušs ķ Kristi Jesś; og fyrir kirkjuna er hann aukning į kęrleikanum og hann styrkir erindi hennar aš gefa vitnisburš.

Nęsti kafli


Óopinber śtgįfa © Reynir K. Gušmundsson žżddi Brįšabirgšažżšing


  1. Sbr. SC 6; LG 2.
  2. 1Kor 11:26.
  3. Ef 1:3-6.
  4. eu-logia, bene-dictio.
  5. Lk 10:21.
  6. 2Kor 9:15.
  7. Ef 1:6.
  8. Rm 6:10; Heb 7:27; 9:12; sbr. Jh 13:1; 17:1.
  9. SC 6.
  10. Sbr. Jh 20:21-23.
  11. SC 7; Mt 18:20.
  12. SC 7.
  13. SC 8; sbr. LG 50.
  14. LG 2.
  15. Sbr. DV 14-16; Lk 24:13-49.
  16. Sbr. 2Kor 3:14-16.
  17. Sbr. 1Pt 3:21.
  18. Jh 6:32; sbr. 1Kor 10:1-6.
  19. Sbr. Jh 14:26.
  20. SC 24.
  21. PO 4.
  22. DV 2.
  23. Sbr. Rm 12:1.
  24. Hl. Jóhannes frį Damaskus, De fide orth 4, 13: PG 94, 1145A.
  25. Sbr. Ef 1:14; 2Kor 1:22.
  26. Sbr. Jh 15:1-17; Gl 5:22.
  27. Sbr. 1Jh 1:3-7.
  28. 2Kor 13:13.
  29. Sbr. SC 6.
  30. Sbr. annaš kirkjužingiš ķ Lyon (1274): DS 860; kirkjužingiš ķ Flórens (1439): DS 1310; kirkjužingiš ķ Trent (1547): DS 1601.
  31. Kirkjužingiš ķ Trent (1547): DS 1600-1601.
  32. Hl. Leó mikli, Sermo, 74, 2: PL 54, 398.
  33. Sbr. Lk 5:17; 6:19; 8:46.
  34. Jh 16:13; sbr. Mt 13:52; 1Kor 4:1.
  35. Hl. Įgśstķnus, De civ. Dei, 22, 17: PL 41, 779; sbr. hl. Tómas frį Akvķnó, STh III, 64, 2 ad 3.
  36. LG 11; sbr. Pķus XII, Mystici Corporis (1943).
  37. LG 11 § 2.
  38. Sbr. LG 10 § 2.
  39. Sbr. Jh 20:21-23; Lk 24:47; Mt 28:18-20.
  40. Sbr. kirkjužingiš ķ Trent (1547): DS 1609.
  41. Lk 24:47.
  42. Mt 28:19.
  43. PO 4 §§ 1, 2.
  44. SC 59.
  45. Ep. 8.
  46. Sbr. DV 8.
  47. Sbr. UR 2; 15.
  48. Sbr. kirkjužingiš ķ Trent (1547): DS 1605; DS 1606.
  49. Sbr. kirkjužingiš ķ Trent (1547): DS 1608.
  50. Hl. Tómas frį Akvķnó, STh III, 68, 8.
  51. Sbr. kirkjužingiš ķ Trent (1547): DS 1604.
  52. Sbr. 2Pt 1:4.
  53. 1Kor 11:26; 15:28.
  54. 1Kor 16:22.
  55. Lk 22:15.
  56. Tt 2:13.
  57. Opb 22:17, 20.
  58. H. Tómas frį Akvķnó, STh III, 60, 3.