Stella Maris

Marķukirkja

 

Trśfręšslurit Kažólsku Kirkjunnar

 

 

ANNAR HLUTI: LEYNDARDÓMAR KRISTNINNAR HAFŠIR UM HÖND

Til hvers eru helgisiširnir?

1066. (50, 236) Ķ trśarjįtningunni jįtar kirkjan leyndardóm heilagrar žrenningar og fyrirhugun Gušs sem hann meš sjįlfum sér įkvaš aš framkvęma til handa allri sköpuninni: Faširinn fullnar “leyndardóm vilja sķns” meš žvķ aš gefa sinn elskaša Son og sinn Heilaga Anda heiminum til hjįlpręšis og til dżršar nafni sķnu. [1] Slķkur er leyndardómur Krists sem er opinberašur og uppfylltur ķ sögunni eftir žeirri fyrirętlušu og viturlegu reglu sem heilagur Pįll kallar “rįšstöfun leyndardómsins” [2] og kirkjufešrahefšin kallar “rįšdeild holdtekna Oršsins” eša “rįšdeild hjįlpręšisins”.

1067. (571) “Hiš undursamlega verk Gušs mešal lżšs Gamla testamentisins var ķ sjįlfu sér ašdragandi aš verki Krists Drottins aš endurleysa mannkyniš og gefa Guši fullkomna dżrš. Hann fullnaši žetta verk einkum meš pįskaleyndardómi blessašrar pķslargöngu sinnar, upprisu sinni frį daušum og dżrlegri uppstigningu til himna - žegar hann “meš dauša sķnum braut daušann nišur og meš upprisu sinni endurreisti lķf vort”. Žannig var žaš śr sķšu Krists, žar sem hann svaf svefni daušans į krossinum, aš fram kom “hiš undursamlega sakramenti sem öll kirkjan er.”” [3] Af žessari įstęšu hefur kirkjan fyrst og fremst pįskaleyndardóminn um hönd ķ helgisišunum en meš honum fullnaši Kristur verkiš okkur til hjįlpręšis.

1068. Žaš er žessi leyndardómur Krists sem kirkjan kunngjörir og hefur um hönd ķ helgisišum sķnum til aš hinir trśušu megi lifa eftir honum og bera honum vitni ķ heiminum: Žaš er ķ helgisišunum - og žį sérstaklega ķ hinni gušdómlegu fórn evkaristķunnar - aš “verk endurlausnar okkar er fullnaš” og žaš er einkum fyrir helgisišina aš hinir trśušu geta tjįš ķ lķfi sķnu og sżnt öšrum leyndardóm Krists og raunverulegt ešli hinnar sönnu kirkju. [4]

Hvaš merkir oršiš helgisišir? 1069. Upprunalega žżddi oršiš “helgisišir” (eša “litśrgķa”) “opinbert starf” eša “žjónusta ķ nafni/ķ žįgu fólksins”. Ķ kristinni hefš merkir žaš žįtttöku lżšs Gušs ķ “verki Gušs”. [5] Žaš er fyrir helgisišina aš Kristur, endurlausnari okkar og ęšsti prestur, heldur įfram verki endurlausnar okkar ķ, meš og fyrir kirkju hans.

1070. (783) Ķ Nżja testamentinu vķsar oršiš “helgisišir” ekki einungis til žess aš haldin sé gušdómleg tilbeišsla heldur vķsar žaš einnig til kröftugs kęrleika og žess aš fagnašarerindiš sé kunngjört. [6] Allt snżst žetta um žjónustu viš Guš og nįungann. Žegar helgisiširnir eru hafšir um hönd er kirkjan žjónn ķ mynd Drottins hennar, hins eina “leitourgos”. [7] Hśn į hlutdeild ķ prestdómi Krists (tilbeišslan) sem er hvorttveggja spįmannlegur (žaš aš kunngjöra) og konunglegur (aš žjónusta ķ kęrleikanum): Žannig er žaš rétt aš helgisiširnir skulu taldir iškun į prestlegu embętti Jesś Krists. Ķ žeim felst birting į helgi mannsins ķ bśningi skynjanlegra tįkna og fullnustu žeirra eftir leišum sem hęfir hverju žessara tįkna um sig. Ķ žeim fer fram full opinber tilbeišsla af hįlfu leyndardómsfulls lķkama Jesś Krists, žaš er aš segja, af höfšinu og limum hans. Af žessu leišir aš sérhverjir helgisišir sem hafšir eru um hönd eru helg athöfn sem tekur öllum öšrum athöfnum fram vegna žess aš žeir eru athöfn Krists prestsins og lķkama hans sem er kirkjan. Engin önnur athöfn kirkjunnar stenst samanburš viš žį, hvorki ķ mikilvęgi né atorku. [8]

Helgisiširnir sem uppspretta lķfs

1071. (1692) Helgisiširnir eru verk Krists og sem slķkir eru žeir einnig athöfn kirkju hans. Žeir gera kirkjuna nęrverandi og birta hana sem sżnilegt tįkn samfélagsins ķ Kristi milli Gušs og manna. Žeir skuldbinda hina trśušu til nżs lķfs ķ samfélaginu og fela ķ sér aš allir eigi “mešvitaša, virka og įvaxtarķka žįtttöku”. [9]

1072. “Hinir heilögu helgisišir gera ekki öllum athöfnum kirkjunnar tęmandi skil”: [10] Į undan veršur aš fara bošun fagnašarerindisins, trś og afturhvarf. Fyrst žį geta žeir boriš įvöxt ķ lķfi žeirra sem trśa: nżtt lķf ķ Andanum, žįtttaka ķ erindi kirkjunnar og žjónusta viš einingu hennar.

Bęn og helgisišir

1073. (2558) Helgisiširnir eru einnig žįtttaka ķ sjįlfri bęn Krists sem hann beinir til Föšurins ķ hinum Heilaga Anda. Allar kristnar bęnir sękja uppruna sinn og markmiš til helgisišanna. Fyrir tilverknaš helgisišanna er mašurinn rótfestur og grundvallašur ķ “mikilli elsku [Föšurins] sem hann gaf oss” ķ elskušum Syni sķnum. [11] Žetta er hiš sama “dįsemdarverk Gušs” sem er lifaš og haft hiš innra meš sér ķ öllum bęnum “į hverri tķš ķ Andanum”. [12]

Trśfręšsla og helgisišir

1074. “Helgisiširnir eru hįmarkiš sem allar athafnir kirkjunnar beinast aš samtķmis žvķ aš žeir eru brunnurinn žašan sem allir kraftar hennar flęša.” [13] Ķ žeim er žannig aš finna bestu leišina til aš uppfręša lżš Gušs ķ trśnni. “Trśfręšslan er į ešlisbundinn hįtt tengd öllum athöfnum helgisišanna og sakramentanna žvķ aš žaš er ķ sakramentunum, einkum ķ evkaristķunni, aš Kristur Jesśs verkar ķ fullum męli aš umbreyta mönnunum.” [14]

1075. (426, 774) Helgisišaleg trśfręšsla beinist aš žvķ aš innvķgja fólk ķ leyndardóm Krists (hśn er “mystagógķsk”) meš žvķ aš fariš er frį hinu sżnilega til hins ósżnilega, frį tįkni til veruleika tįknsins, frį “sakramentunum” til “leyndardómanna”. Slķkri trśfręšslu eiga stašbundin og svęšisbundin trśfręšslurit aš koma į framfęri. Žetta Trśfręšslurit, sem hefur aš markmiši aš žjóna allri kirkjunni ķ margbreytileika helgiathafna hennar og żmissa menninga, [15] birtir žaš sem er grundvallaratriši og sameiginlegt allri kirkjunni aš žvķ er varšar helgisišina sem leyndardóm og hįtķšarhald (1. žįttur) og sķšan sakramentin sjö og įrnašartįkn (sakramentalķa) (2. žįttur).

Nęsti kafli


Óopinber śtgįfa © Reynir K. Gušmundsson žżddi Brįšabirgšažżšing


  1. Ef 1:9.
  2. Sbr. Ef 3:9; sbr. Ef 3:4.
  3. SC 5 §2; sbr. hl. Įgśstķnus, En. in Ps. 138, 2: PL 37, 1784-1785.
  4. SC 2.
  5. Sbr. Jh 17:4.
  6. Sbr. Lk 1:23; P 13:2; Rm 15:16, 27; 2Kor 9:12; Fl 2:14-17, 25, 30.
  7. Sbr. Heb 8:2, 6.
  8. SC 7 § 2-3.
  9. SC 11.
  10. SC 9.
  11. Ef 2:4; 3:16-17.
  12. Ef 6:18.
  13. SC 10.
  14. Jóhannes Pįll II, CT 23.
  15. Sbr. SC 3-4.