Stella Maris

Marķukirkja

Prédikun séra Denis, Sunnudag 9. maķ 2004

Kafli gušspjallsins sem viš nś heyršum er śr gušspjalli heilags Jóhannesar. Ef viš athugum nįnar hvar žennan kafla er aš finna ķ gušspjallinu žį kemur žaš į óvart aš sjį, aš hann er stašsettur milli tveggja kafla sem fjalla um svik og afneitun. Fyrst er okkur sagt aš Jśdas hafi fariš śt ķ nóttina til aš svķkja Jesśm. Sķšan segir Jesśs viš postulana - og muniš aš žetta er viš sķšustu kvöldmįltķšina - "Nżtt bošorš gef ég yšur, aš žér elskiš hver annan. Eins og ég hef elskaš yšur, skuluš žér einnig elska hver annan."

Žvķ nęst segir Pétur: "Herra, ég vil leggja lķf mitt ķ sölurnar fyrir žig." Jesśs svaraši: "Viltu leggja lķf žitt ķ sölurnar fyrir mig? Sannlega, sannlega segi ég žér: Ekki mun hani gala fyrr en žś hefur afneitaš mér žrisvar." "Svik" og "afneitun" og žar į milli bišur Jesśs postulana aš žeir elski hver annan eins og hann hefur elskaš žį.

Mig langar aš leggja fyrir ykkur spurningu og ég held aš ef viš ķhugum svariš gaumgęfilega žį muni žaš hjįlpa okkur aš skilja betur gušspjall dagsins. Žessi er spurningin: Ert žś reišubśinn aš leggja lķf sitt ķ sölurnar fyrir einhvern ęttingja eša vin? Ert žś reišubśinn aš fórna lķfi žķnu fyrir einhvern til aš hann geti haldiš įfram aš lifa? Viš skulum ķhuga žetta stutta stund.

Mörgum mun finnast erfitt aš svara žessari spurningu. En žeir eru margir sem hafa gert žetta. Gott dęmi um žaš er heilagur Maximillian Marķa Kolbe, pólskur prestur sem fęddist įriš 1894 og var vķgšur til prests 1918. Nasistar handtóku hann fyrir aš hjįlpa Gyšingum aš flżja og ašstoša pólsku nešanjaršarhreyfinguna. Ķ fangelsinu baušst hann til aš taka stöšu samfanga sķns, sem įtti aš taka af lķfi. Séra Maximillian var reišubśinn aš gefa lķf sitt til aš samfangi hans - sem var fjölskyldumašur - fengi lifaš. Žetta geršist įriš 1941 ķ Auschwitz-fangabśšunum. Bošinu var tekiš!

Boši Jesś um aš deyja ķ okkar staš var einnig tekiš og okkur opnašist möguleikinn aš eiga eilķft lķf meš Guši.

Er žaš ekki okkur huggun aš vita um einhvern sem elskar okkur žetta mikiš? Aš einhver var reišubśinn aš deyja fyrir hvert okkar til aš viš fįum lifaš; og žessi mašur er Jesśs Kristur.

Įšur en Jesśs dó į krossinum, į fyrsta föstudeginum langa, voru hliš himnarķkis okkur lokuš. Enginn komst žar inn. Jesśs kom til jaršar og sagši viš Guš Föšurinn: "Ég er reišubśinn aš deyja til aš žau megi lifa". Jesśs dó til aš viš gętum lifaš um alla eilķfš meš Guši.

Jesśs segir viš okkur nśna: "Eins og ég hef elskaš yšur, skuluš žér einnig elska hver annan." Vitum viš hvaš žetta žżšir? Jesśs segir okkur aš vera reišubśin aš deyja fyrir hann og alla žį er viš umgöngumst. Ef viš ķhugum žetta žį veldur žaš okkur depurš žvķ viš gerum okkur grein fyrir hversu fjarlęgt žetta er okkur. Viš erum miklu lķklegri aš gera eins og Pétur eša Jśdas. Jęja, aš minnsta kosti vitum viš ķ hvaša įtt viš eigum aš fara!

Žaš er ekki aušvelt aš vera sannur kristinn mašur og žiš skuluš ekki hlusta į žann sem segir ykkur annaš. Žaš er mikiš erfiši eins og fyrsti ritningarlesturinn minnir okkur į: "Vér veršum aš ganga inn ķ Gušs rķki gegnum margar žrengingar."

Ķ ritningarlestrum og bęnum messunnar į žessum pįskatķma, finnum viš mörg mismunandi orš sem notuš eru til aš śtskżra hvaš Jesśs gerši fyrir okkur į föstudaginn langa: afmį [syndir], nż fęšing, endurlausn, lķfsgjöf, endurnżjun, endurreisn, nżfęddur, upprisa, ganga fram, veit oss miskunn, nżr mįttur, kjarkur, von, dó fyrir sauši sķna, ger oss aš börnum sķnum, gef oss sannarlegt frelsi, arfur og svo framvegis. Viš skulum hlusta vandlega į žaš sem eftir er af messunni og athuga hvort viš finnum fleiri slķk orš, sem hjįlpa okkur aš skilja hversu mikiš Jesśs elskar okkur, žrįtt fyrir alla okkar galla.