Stella Maris

Marķukirkja

Prédikun séra Denis, 6. mars 2005

Mašur fęddur blindur er trśr Jesś

Guš, Faširinn, sendi Jesś til jaršarinnar, til žess aš gefa okkur lķf og aš segja okkur frį leyndum hlutum Gušs. Jesśs var vitni allra hluta sem hann hafši séš og heyrt frį Guši sjįlfum. Kraftaverk hans sżndu og sönnušu aš Guš hafši sent hann og aš Guš starfaši ķ honum.

Ķ gušspjalli dagsins lesum viš um žaš, žegar Jesśs lęknar blindan mann į sabbatsdegi. Sabbatsdagurinn var hinn gyšinglegi hvķldardagur og engum var leyft aš vinna žann dag - jafnvel var bannaš aš gera kraftaverk! Nokkrir Farķseanna reiddust Jesś fyrir aš hafa brotiš Sabbatshvķldina. Ķ reiši sinni hófu žeir aš deila viš hinn lęknaša mann, sem ašeins var aumur betlari. Hann hafši ekki svör į reišum höndum viš öllum hinum įleitnu spurningum Farķseanna, žar sem hann var ekki sérfręšingur ķ lögum Gyšinga. Žagar nokkrir Farķseanna kröfšust žess aš Jesśs yrši įlitinn syndari, svaraši mašurinn: "Ekki veit ég hvort hann er syndari eša ekki. En hitt veit ég aš blindur var ég en nś get ég séš."

Viš vitum ef til vill ekki öll svörin um Guš og trśna okkar. Žrįtt fyrir žaš vitum viš, rétt eins og mašurinn sem veriš hafši blindur, hvaš Jesśs hefur gert fyrir okkur. Og žaš er einmitt žaš sem viš meš fullvissu getum haldiš okkur ķ. Žaš, aš deila okkar eigin reynslu af Jesś meš öšrum, getur hjįlpaš žeim aš finna hann.

Eftir aš Farķsearnir höfšu rekiš mannin ķ burtu, leitaši Jesśs hans og fann. Žaš er eitthvaš mjög fallegt sem viš getum lęrt af žessari frįsögn. Mašurinn hafši veriš rekinn śt śr samkundunni. Žaš var eitt žaš versta sem komiš gat fyrir trśašan Gyšing - aš vera bannfęršur ķ samkundunni! En hvers vegna var hann bannfęršur? Jś, hann var bannfęršur vegna žess aš hann stóš fast į žvķ aš vera Jesś trśr.

Hvaš skyldum viš hafa gert, ef viš hefšum veriš ķ sömu stöšu og žessi mašur? Kannski hefur einhverjum hérna veriš hafnaš af öšrum eša hópi, vegna stašfestu sinnar um aš vera einnig trśr Jesś. Ef žetta hefur komiš fyrir einhvern, segi ég: "Til hamingju - žś ert aš taka framförum ķ hinu kristna lķfi!"

Ef okkar kristni vitnisburšur veldur žvķ aš einhver hafnar okkur, žį leišir žaš til žess aš viš nįlgumst Jesś meir. Į slķkum stundum leitar Jesśs okkar lķka, žvķ aš hann er trśr žeim sem eru honum trśir.

Til er saga um mann sem hóf starfsferil sinn hjį einu hinna risastóru fjölžjóšafyrirtękja. Honum gekk vel ķ starfi og var brįtt bošiš aš žjįlfa sig fyrir stjórnunarstarf innan fyrirtękisins.

Sķšan, bauš yfirmašur hans honum aš sękja fund stjórnunarmanna ķ öllu landinu. Į žessum fundi fékk mašurinn aš kynnast žvķ hvernig hlutirnir voru "į toppnum", hjį yfirmönnunum. Hann hitti margt įhrifamikiš fólk og vakti hrifningu allra.

En hann var ekki jafnhrifinn af žessu fólki. Mikiš var drukkiš og fólk seldi blķšu sķna. Žetta var venjulegur žįttur lķfsins "į toppnum" og mašurinn įtti aš taka žįtt ķ honum. En hann sagši nei.

Yfirmašurinn kallaši hann til sķn og vildi vita hvaš vęri aš. Mašurinn sagšist ekki taka žįtt ķ svona hegšun.
"Og hvers vegna ekki?" spurši yfirmašurinn.
"Vegna žess aš ég er kristinn", svaraši mašurinn.
Aš lokum missti hann starfiš. En žaš gerši ekkert til, žvķ aš hann hafši fundiš Jesś.