Stella Maris

Marķukirkja

Prédikun séra Denis, 30. janśar 2005

Sęlubošin įtta.

Dag einn gekk Jesśs upp į hęš eina nįlęgt borginni Kapernaum. Lęrissveinar hans fylgdu honum. Žar settist Jesśs nišur og fór aš tala um sęlubošin įtta. Um žau snżst gušspjalliš okkar ķ dag.

Sęlubošin įtta eru glešileg tķšindi fyrir okkur öll. Žau gefa fyrirheit um glešina, sem Jesśs hét žeim sem taka viš bošskap hans. Sęlubošin greina frį glešinni, sem felst ķ žvķ aš vera Gušs barn. Žau tengjast okkar ešlilegu žrį eftir hamingju. Žessi žrį eftir hamingjunni į rót sķna aš rekja til gušdómsins sjįlfs, af žvķ aš Guš kom henni fyrir ķ hjarta okkar til žess aš leiša okkur til sķn. Guš einn getur uppfyllt žessa žrį.

Heilagur Įgśstķnus hefur skrifaš eftirfarandi um žessa löngun ķ hamingjuna:
"Viš viljum öll lifa hamingjusömu lķfi. Mešal alls mannkyns fyrirfinnst ekki sį mašur sem neitar žessu........."
"Hvernig stendur žį į žvķ aš ég skuli leita žķn, Drottinn? Meš žvķ aš leita žķn, Guš minn, er ég aš leita aš hamingjusömu lķfi; lįt mig leita žķn svo aš sįl mķn megi lifa, žvķ lķkami minn nęrist į sįl minni og sįl mķn į sitt upphaf ķ žér."

Sęlubošin sżna okkur markmiš mannlegrar tilveru. Guš skapaši okkur inn ķ žennan heim til žess aš viš žekktum Hann, elskušum og žjónušum og ęttum žannig greiša leiš inn ķ Paradķs. Ķ sęlubošunum lofar Jesśs okkur gleši og hamingju ķ Paradķs, žó einungis aš viš uppfyllum žau skilyrši sem viš eiga. Hann bišur okkur um aš hreinsa hjarta okkar af allri syndsemi og leitast viš aš elska Guš fyrst og sķšast. Hann segir aš sanna hamingju sé ekki aš finna ķ rķkidęmi, frama, valdi eša ķ afrekum mannsins į sviši vķsinda, tękni eša lista. Guš er uppspretta allra góšra hluta og ķ honum einum finnum viš sanna og varanlega hamingju.

Jesśs vill aš viš breytum višhorfi okkar ef naušsyn krefur; aš skipta į žvķ, sem heimurinn telur mikilvęgt, og žvķ sem Guš telur miklivęgt. Menn segja: "Žś getur ekki oršiš hamingjusamur nema žś sért rķkur. En Jesśs segir: "Sęlir eru fįtękir ķ anda."
Menn segja: "Žś veršur aš vera sterkur og haršur. En Jesśs segir: "Sęlir eru hógvęrir."
Menn segja: "Leikur og skemmtun, um žaš snżst lķfiš." En Jesśs segir: "Sęlir eru sorgbitnir."
Menn segja: "Gefšu öllum kynlķfshvötum lausan tauminn." En Jesśs segir: "Sęlir eru hjartahreinir."
Menn segja: "Reyndu aš verša vinsęll og vel žekktur." En Jesśs segir: "Sęlir eruš žér, žį er menn smįna yšur, ofsękja og ljśga į yšur öllu illu mķn vegna."

Žeir sem lifa eftir heimsins gildum žarnast hjįlpar okkar og bęna. Jį, žaš er naušsynlegt fyrir hvert og eitt okkar aš bera umhyggju fyrir žeim. Žaš gerum viš meš žvķ aš bišja daglega fyrir sįluhjįlp žeirra og eins meš góšu fordęmi okkar. Veriš heilög og žeir sem ķ kringum ykkur eru verša heilagir. Deiliš meš žeim orši Gušs og trś žeirra vex. Sżniš žeim kęrleika Gušs og blessun žeirra mun margfaldast.

Bęnir okkar og gott fordęmi gera okkur kleift aš nota hęfileika okkar ķ žjónustu Gušs. Viš skulum taka dęmi: aš geta huggaš sjśkan vin er viss hęfileiki; aš śtskżra sannindi trśarinnar fyrir žeim sem er leitandi; aš annast hina öldrušu; aš baka köku og gefa einmana vini; aš létta žunga byrši einhvers meš brosi; aš hlęja og aš koma öšrum til aš hlęja; aš fęra friš og von žangaš sem örvęnting rķkir. Allt eru žetta hęfileikar sem viš eigum aš nota, og einmitt žetta, žessir hęfileikar, sem viš notum ķ starfi okkar fyrir Guš sżnir žeim sem ekki trśir į Guš trśveršugleika kristindómsins. Hęfileikar, sem notašir eru til žess aš auka dżrš Gušs, nį langt ķ žvķ aš breiša śt fagnašarbošskapinn.

Viš eigum įtta yndisleg fyrirheit frį Jesś, sem gefa lķfi okkar gildi og von ķ framtķšinni. Viš skulum žess vegna reyna aš meta sęlubošin og deila žeirri von, sem žau hafa aš geyma, meš žeim sem ķ kringum okkur eru.