Stella Maris

Marķukirkja

Prédikun séra Denis, 12. desember 2004

Guš bošaši Jesś fyrir munn spįmannanna

Okkur er sagt, ķ gušspjalli dagsins, aš Jóhannes skķrari, sem hlekkjašur sat ķ fangelsi, vęri farinn aš efast um aš Jesśs vęri Messķas. Žaš er hugsanlegt aš Jóhannes bjóst viš höršum og ofsafengnum Messķasi en Jesśs bošaši hinsvegar "miskunn" og "elsku til nįungans". Jóhannes sendi žess vegna nokkra menn til žess aš spyrja Jesś: "Ert žś sį, sem koma skal, eša eigum vér aš vęnta annars?"

Svariš sem Jóhannes fékk var: "Blindir fį sżn og haltir ganga, lķkžrįir hreinsast og daufir heyra, daušir rķsa upp, og fįtękum er flutt fagnašarerindi." Jesśs var aš segja Jóhannesi aš hann vęri aš umbreyta lķfi fólks, lķkamlega og andlega. Hvaš lķkamlegu hlišina snerti žį lęknaši hann fólk. Hvaš andlegu hlišina snerti žį hvatti hann fólk til žess aš gera išrun. Žegar Jóhannes heyrši allt žetta, vissi hann aš Jesśs var Messķas, vegna žess aš žessum hlutum hafši veriš spįš ķ Gamla testamentinu um hann.

Til žess aš gera okkur kleift aš vita hvort einhver er af Guši sendur, mundi Guš įn efa tilkynna žaš fyrirfram. Ef Guš hefši ķ huga aš senda einhvern eša jafnvel koma sjįlfur meš mjög mikilvęg skilaboš til heimsins, mundi hann fyrst lįta okkur vita eftirfarandi:

  • hvenęr hann eša sendiboši hans kęmi,
  • hvar hann ętti aš fęšast,
  • hvar hann mundi bśa og starfa,
  • hver kenning hans vęri,
  • og hvernig dauša hans bęri aš.

    Aš žvķ leyti sem sendibošinn samręmdist žessum lżsingum, er hęgt aš meta réttmęti framburšar hans. Ef Guš kunngerši ekki žaš sem hér aš ofan er nefnt, žį vęri ekkert žvķ til fyrirstöšu aš hver sem vera skyldi, kęmi fram og segši: "Ég er sendur af Guši." Viš hefšum ašeins orš žessa įkvešna manns, en hvorki stašfestingu né sönnun.

    Enginn annar var bošašur fyrirfram, hvort sem um kenningar eša fęšingarstaš var aš ręša. En allt öšru mįli gegndi um Jesś Krist. Koma hans var ekki óvęnt. Hśn hafši veriš bošuš ķ spįdómum Gamla testamentisins. Gamla testamentiš greinir frį žvķ hvenęr hann mundi koma, hvar hann myndi fęšast og hvers konar dauši biši hans. Ķ sögu heimsins var žaš einungis Jesśs Kristur sem žannig var bošašur löngu įšur en hann kom til jaršarinnar.

    "Koma Sonar Gušs til jaršarinnar er žaš stórbrotinn atburšur aš Guš vildi undirbśa hann ķ gegnum aldirnar. Alla helgiathafnir og fórnir, ķmyndir og tįkn "fyrri sįttmįlans" lét hann renna saman ķ Kristi. Hann bošaši hann fyrir munn spįmannanna sem komu hver į eftir öšrum ķ Ķsrael. Ennfremur vakti hann ķ hjarta heišingjanna óljósa vęntingu um komu hans.

    Heilagur Jóhannes skķrari er nęsti fyrirrennari Drottins en hann var sendur til aš greiša veg hans. Jóhannes er "spįmašur hins hęsta", ęšri öllum spįmönnunum og žeirra sķšastur. Hann veit į gušspjalliš; žegar ķ móšurkviši fagnar hann komu Krists og glešst yfir žvķ aš vera "vinur brśšgumans" sem hann segir vera "lamb Gušs sem ber burt synd heimsins". Jóhannes gengur į undan Jesś "ķ anda og krafti Elķa" og vitnar um Krist ķ prédikun sinni, meš skķrn sinni til afturhvarfs og meš pķslarvętti sķnu.

    Žegar kirkjan hefur įr hvert um hönd helgisiši ašventunnar gerir hśn žessa fornu eftirvęntingu eftir Messķasi nęrverandi. Meš žvķ aš taka žįtt ķ hinum langa undirbśningi fyrir fyrstu komu frelsarans, endurnżja hinir trśušu įkafa žrį sķna eftir endurkomu hans. Meš žvķ aš minnast hįtķšlega fęšingar og pķslarvęttis fyrirrennarans, gerir kirkjan ósk hans aš sinni: "Hann į aš vaxa en ég aš minnka." " (Tkk 522-524)

    Aš messu lokinni ķ dag, gefst tękifęri til žess aš skrifta.