Stella Maris

Marķukirkja

Prédikun séra Denis, 23. janśar 2005

Jesśs, ljós okkar

Heilagur Matteus gušspjallamašur lżsir upphafinu į starfi Jesś meš žessum oršum: "Sś žjóš, sem ķ myrkri sat, sį mikiš ljós." Jesśs flutti ljós og birtu inn ķ myrkvaša tilveru fólks. Mörg okkar žekkja af eigin reynslu, aš Jesśs kemur einnig meš ljós inn ķ lķf okkar!

Žegar Jesśs hóf sitt opinbera starf, yfirgaf hann heimabę sinn, Nasaret, og fęrši sig til mun stęrri borgar sem Kapernaum hét. Vegna fleiri ķbśa ķ Kapernaum voru möguleikar hans ķ starfi mun meiri žar.

Nś er žaš athyglisveršur hlutur aš borgin Kapernaum var nįlęgt svęšunum Sebślonslandi og Naftalķlandi. Gamla Testamentiš greinir frį žvķ aš Guš hafi gefiš Gyšingum fyrirheitna landiš. En seinna réšust ašrar žjóšir inn ķ fyrirheitna landiš og lögšu žaš undir sig og voru Sebślonsland og Naftalķland fyrstu svęšin sem eyšilögš voru. Žannig er žaš fallegt tįkn um forsjį Gušs, aš Sebślonsland og Naftalķland skuli hafa notiš žess heišurs aš verša fyrst til žess aš heyra Jesś boša góšu fréttirnar um hjįlpręšiš. Sebślonsland og Naftaķland voru fyrstu svęšin sem eyšilögš voru og ennfremur žau fyrstu sem voru frelsuš!

Starfinu, sem Jesśs hóf ķ Kapernaum, žvķ aš fęra ljós inn ķ lķf fólks meš žvķ aš prédika, kenna og lękna, lauk ekki žegar hann steig aftur upp til himna. Hann heldur starfi sķnu įfram. En nś er žaš į okkar įbyrgš žar sem viš erum mešlimir į Lķkama Krists, og Hann heldur įfram aš starfa ķ okkur og fyrir milligöngu okkar.

Eitt sinn heimsótti Móšir Teresa gamlan mann, en enginn virtist hafa hugmynd um aš hann vęri til. Herbergiš sem mašurinn bjó ķ var ķ algjörri óreišu. Žar hafši ekki veriš žrifiš įrum saman. Ekkert rafmagn var žar og gluggarnir voru huldir, žannig aš mašurinn var ķ stöšugu myrkri. Myrkur herbergisins var tįknręnt fyrir andlegt og lķkamlegt įstand mannsins. Móšir Teresa fór aš žrķfa og taka til. Ķ fyrstu mótmęlti mašurinn, en hśn hélt įfram og žegar hann sį breytinguna, leyfši hann henni aš halda įfram. Skyndilega fann Móšir Teresa olķulampa. Hśn tók hann upp, žreif hann og lagaši, setti olķu į hann og.......
"Nei, ekki kveikja į honum!", hrópaši mašurinn.
"Hvers vegna ekki?" spurši Móšir Teresa.
"Vegna žess aš ég kann vel viš myrkriš og enginn kemur nokkurn tķma aš heimsękja mig."
"En ef nokkrar systranna minna koma aš heimsękja žig, viltu žį kveikja į honum?"
"Jį, žaš skal ég gera", svaraši mašurinn
Og svo fóru systurnar aš heimsękja manninn og žį var kveikt į lampanum. Nokkrum mįnušum seinna sendi mašurinn žessi skilaboš til Móšur Teresu:
"Segiš henni aš ljósiš, sem hśn kveikti ķ lķfi mķnu, logi ennžį."

Žaš er undir hverju og einu okkar komiš aš tryggja žaš aš ljós Krists haldi įfram aš skķna ķ heiminum. Jesśs žrįir aš viš fęrum ljós Hans žangaš sem eigingirni, gręšgi, efnishyggju, einmanaleika, žjįningu o.sv.frv. er aš finna.

Žetta sjįum viš į tįknręnan hįtt ķ messunni į Pįskavökunni. Žetta er mikilvęgasta messa įrsins og er hśn sungin į laugardagskvöldi fyrir Pįska(sunnu)dag. Ķ byrjun messunnar er kveikt į Pįskakertinu og žaš sķšan boriš inn ķ myrkvaša kirkjuna. Öll ljós ķ kirkjunni eru slökkt. Einungis logar į Pįskakertinu. (Pįskakertiš er tįkn hins upprisna Krists.) Um leiš og Pįskakertiš sjįlft er boriš inn eftir kirkjunni fer fólkiš aš kveikja į sķnum kertum af Pįskakertinu. Ljós Jesś fer žannig frį einum manni til žess nęsta ķ kirkjunni. Og aš lokum hafa allir kirkjugestir eignast ljós Jesś Krists.

Žaš er einmitt žaš sem viš eigum aš gera alla daga lķfs okkar!