Stella Maris

Marķukirkja

Prédikun séra Denis, Sunnudag 3. október 2004

Guš skapaši heiminn sem góšan staš og ķ upphafi var heimurinn laus viš hiš illa. En stolt föllnu englanna leiddi hiš illa yfir žį sjįlfa og alla sköpun. Föllnu englarnir notušu žekkingu sķna og kraft til žess aš sundra sköpuninni og žeir freistušu Adams og Evu sem leiddi svo til syndar, žeirrar syndar sem ę sķšan hefur fylgt mannkyninu. Žvķ mišur en synd Adams og Evu kemur viš alla menn. Eftir žessa fyrstu synd flęddi syndin nįnast yfir heiminn. Almenna śtbreišslu syndarinnar ķ sögu mannsins er stašreynd.

Eitt sinn skrifaši mašur nokkur eftirfarandi:
"Tķmarnir, sem viš lifum į, eru tķmar trśarlegrar hnignunar; varanlegur lķfskraftur trśarinnar er fokinn śt ķ vešur og vind. Meginžorri manna er żmist oršinn hjįtrśarfullur eša įhugalaus hvaš trśna snertir. "Yfirstétt" žjóšfélagsins heldur žvķ fram aš ekkert verši vitaš um tilvist Gušs, hśn samanstendur af efahyggjumönnum, ... unga fólkiš stendur ķ barįttu viš rķkjandi žjóšfélag ... fólk leitar fyrir sér ķ austręnum trśarbrögšum og hugleišslutękni. Hnignun tķmanna hefur įhrif į fólk. [Sagnarit Tacitusar (VI,7)]

Žetta hljómar ósköp kunnuglega og gęti rétt eins hafa veriš skrifaš ķ gęr. En ykkur til undrunar skal ég segja ykkur, aš žessi orš voru ķ reynd skrifuš fyrir nęrri tvö žśsund įrum! Sį, sem festi žessi orš į blaš, var Tacitus. Tacitus ritaši um spillinguna ķ Róm.

Og jafnvel sex hundruš įrum įšur, kvartaši spįmašurinn Habakkuk um hnignun og spillingu sinnar samtķšar, eins og viš heyršum ķ fyrri ritningarlestrinum ķ dag. Ķ örvęntingu sinni įkallaši Habakkuk Guš vegna deilna og įtaka sem geisušu allt ķ kringum hann. Į hans dögum var nišurrifsstarfsemi, ofbeldi og sunduržykkja daglegt brauš. Habakkuk fannst Drottinn ekki hafa stjórn į įstandinu og gera eitthvaš til žess aš fyrirbyggja žetta illa athęfi.

Lķkt og Habakkuk, gętum viš einnig spurt Guš: "Drottinn, hvers vegna lętur žś eymd, eyšileggingu, sundurlyndi og įgreining višgangast ķ heiminum ķ dag?

Žessari spurningu er ekki svo aušvelt aš svara. Meš žvķ aš skapa okkur ķ sinni mynd, gaf Guš okkur gjöf hins frjįlsa vilja. Žaš er mikil gjöf. Žaš merkir aš viš getum vališ hiš góša eša hiš illa og ef seinni kosturinn veršur fyrir valinu, oft kostar žaš žjįningu annarra.

Viš getum lķka spurt: "Hvers vegna varnaši Guš ekki fyrsta manninum aš syndga? Heilagur Leó mikli svarar: "Ólżsanleg nįš Krists veitti okkur gęši sem voru betri en žau sem öfund hins illa anda tók frį okkur." Og heilagur Tómas frį Akvķnó skrifaši: "Ekkert hindrar žaš aš nįttśra mannsins verši hafin upp til einhvers ęšra, jafnvel eftir syndina; Guš leyfši hiš vonda til aš draga fram ęšri gęši. Žannig segir heilagur Pįll: "Žar sem syndin jókst, žar flóši nįšin yfir enn meir"; og ķ Exultet er sungiš: "Žś sęla sök, sem veršskuldaši slķkan og svo voldugan endurlausnara!"" (Tkk 412)

Viš trśum žvķ stašfastlega aš Guš sé herra heimsins og sögu hans. En leišir forsjįr hans eru okkur oft huldar. Einungis viš endalokin, žegar viš sjįum Guš "augliti til auglitis", munum viš aš fullu žekkja leišir hans. "Vér vitum, aš žeim sem Guš elska, samverkar allt til góšs." Stöšugur vitnisburšur dżrlinganna stašfestir žennan sannleika: Heilög Katrķn frį Siena sagši viš "žį sem eru hneykslašir og rķsa upp gegn žvķ sem hendir žį": "Allt sprettur af kęrleika, allt er įkvaršaš manninum til hjįlpręšis. Guš gerir ekkert įn žess aš hafa žetta markmiš ķ huga." Skömmu fyrir pķslarvętti sitt huggaši heilagur Tómas More dóttur sķna meš žessum oršum: "Ekkert getur oršiš nema žaš sem Guš vill. Og ég geri sjįlfum mér žaš fullkomlega ljóst aš hvaš sem žaš kann aš verša, getur įsżnd žess aldrei oršiš svo slęm aš žaš sé ekki sannarlega fyrir bestu." Lafši Julian frį Norwich skrifaši: "Hér var mér kennt, af nįš Gušs, aš ég skyldi vera stašföst ķ trśnni og hafa samtķmis einlęga og óhagganlega trś į žvķ sem Drottinn hefur lįtiš ķ ljós į žessum dögum - aš "žś munt sjį aš allir hlutir fara vel."" (Tkk 313) Viš skulum žess vegna standa sterk og stöšug ķ trś okkar og lįta hiš illa ķ heiminum ekki draga śr okkur kjark.

Ķ októbermįnuši heišrar kirkjan Marķu sem "drottningu hins heilaga rósakrans." Aš bišja rósakransinn innan fjölskyldunnar ķ október, er vinsęl ašferš til žess aš heišra hana.