Stella Maris

Marķukirkja

Prédikun séra Denis, Sunnudag 26. Janśar 2003

"Geriš išrun og trśiš fagnašarerindinu.” Žetta lesum viš ķ gušspjalli dagsins. Geriš išrun og trśiš. Viš tökum eftir žvķ aš žaš er ekki einungis nóg aš trśa. Išrunin veršur lķka aš fylgja meš.

Žaš getur veriš erfitt aš stķga žetta skref, skrefiš sem leišir til išrunar. Stundum viljum viš ekki višurkenna aš żmislegt af žvķ sem viš gerum sé syndugt. Eša žį aš viš viljum ekki gefa žessa hluti upp į bįtinn. Eigi aš sķšur vill Guš fyrirgefa okkur syndir okkar. Žaš getur Hann žó ekki gert įn okkar samvinnu, žaš er aš segja, viš veršum aš vera reišubśin aš višurkenna aš eitthvaš ķ fari okkar sé syndugt og hafa vilja til žess aš lįta af žeirri breytni.

Pįfinn hefur skrifaš:
"Venjulega veitir Guš Fašir fyrirgefningu sķna ķ yfirbótar- og sįttasakramentinu, vegna žess aš hinn trśaši, sem gefur sig vitandi vits og af frjįlsum vilja alvarlegri synd į vald, skilur sig meš žvķ frį nįšarlķfi meš Guši og śtilokar sig žvķ frį heilagleikanum, sem hann er kallašur til. Kirkjan, sem styšst viš umboš žaš sem Kristur gaf henni til aš fyrirgefa ķ sķnu nafni syndir (sbr. Mt 16. 19; Jh 20. 23), er vottur um lifandi nįvist kęrleika Gušs ķ heiminum, sem lżtur nišur aš hverjum og einum veikleika mannsins til žess aš taka hann ķ arma miskunnar sinnar. Žaš er einmitt fyrir žjónustu kirkjunnar sem Guš śtbreišir miskunnsemi sķna ķ heiminum.....................

Yfirbótarsakramentiš bżšur syndaranum “nżjan möguleika į aš bęta rįš sitt og eignast į nż nįš réttlętingarinnar” sem virk er oršin fyrir fórn Krists. Žannig er hann leiddur į nż inn ķ lķf ķ Guši og fulla žįtttöku ķ lķfi kirkjunnar. Žegar trśašur mašur jįtar syndir sķnar fęr hann raunverulega fyrirgefningu og mį aftur meštaka altarissakramentiš sem merki um aš hann hafi į nż öšlast samfélag viš Föšurinn og kirkju hans. Kirkjan hefur įvallt frį fornu fari veriš algerlega sannfęrš um aš fyrirgefningin, sem Guš veitir manninum, įn nokkurra veršleika af hans hįlfu, leiši til

  • raunverulegrar breytingar į lķferni hans
  • og śtrżmi smįm saman hinu illa śr sįlinni,
  • sem žżšir endurnżjun lķfernis hans.

    Veiting sakramentisins varš aš tengjast žżšingarmikilli athöfn, raunverulegri hreinsun af sök, og hśn er kölluš yfirbót.” (Incarnationis Mysterium 9)

    Ef viš snśum okkur aftur aš gušspjallinu, žį sjįum viš aš jafnvel išrun og trś er ekki nóg! Viš sjįum žaš į žvķ aš lęrisveinarnir voru bešnir um aš yfirgefa bęši bįta sķna og veišarfęri. Žeir uršu ekki ašeins aš segja skiliš viš syndina heldur einnig net sķn!

    Žaš var ekki vegna žess aš Guš hafi eitthvaš į móti fiskveišum sem Jesśs baš žį um aš yfirgefa net sķn. Nei, Jesśs vildi aš žeir hefšu meiri tķma til aš vera meš Honum. Stundum geta góšir hlutir oršiš slęmir ef žeir lenda į milli okkar og Gušs. Żmislegt, sem ķ sjįlfu sér er ekki syndugt, veršur aš synd ef žaš tekur žaš mikiš af tķma okkar aš Guš og fjölskyldan veršur śtundan.

    Postularnir uršu aš gera upp viš sig hvaš vęri žeim mikilvęgara. Žaš žurfum viš lķka aš gera. Žess vegna erum viš spurš žessarar spurningar ķ dag: “Hver eru žau “fiskinetin”, sem Jesśs vill aš viš skiljum eftir?”

    Tökum dęmi - sjónvarpiš. Sóum viš of miklum tķma fyrir framan sjónvarpsskjįinn, ķ staš žess aš verja tķmanum meš fjölskyldunni, aš ręša saman og gera eitthvaš nytsamlegt svo sem aš bišja saman og lesa ķ Biblķunni?

    Viš megum aldrei gleyma žvķ aš lķfiš er gjöf Gušs til hvers og eins okkar; og žaš sem viš gerum ķ lķfinu er gjöf okkar til Gušs. Guš vegur og metur sérhvert augnablik sem Hann gefur okkur. Viš eigum aš nota hverja stund eins skynsamlega og okkur er mögulegt. Heilagur Pįll minnir okkur į aš tķminn sé oršinn stuttur žegar hann segir: “Bręšur og systur, tķminn er oršinn stuttur............heimurinn ķ nśverandi mynd lķšur undir lok.” Žess vegna skulum viš ekki sóa tķma okkar, heldur verja honum į žann hįtt sem Guš vill.