Stella Maris

Marķukirkja

Prédikun séra Denis, Sunnudag 25. janśar 2004

Gušspjall okkar greinist ķ tvo hluta.

Fyrri hlutinn eru opnunarvers Lśkasargušspjalls. Lśkas var aš öllum lķkindum heišinn mašur frį Antķokkķu. Hann var lęknir aš atvinnu, mašur menningar meš framśrskarandi grķskukunnįttu. Lśkas var ekki postuli, en sennilegt er aš hann hafi snemma snśist til trśar og oršiš lęrisveinn heilags Pįls. Hugsanlegt er aš hann hafi veriš meš Pįli į einhverjum ferša hans. Lśkas skrifaši gušspjall sitt og Postulasagan fyrir kristna menn, sem ekki höfšu gyšinglegan bakgrunn.

Lśkas var ekki vitni aš lķfi og starfi Jesś en ķ upphafi gušspjalls sķn vitnar hann žess vegna ķ heimildir sķnar. Helsti sjónarvottur Lśkasar var aš öllum lķkindum Marķa, móšir Jesś. Žaš hlżtur aš hafa veriš Marķa, sem sagši honum frį englinum Gabrķel og heilögum Jósef, frį fęšingu Jesś og svo framvegis.

Ķ seinni hluta gušspjallstexta okkar ķ dag, er sagt frį hinu įhrifamikla augnabliki žegar Jesśs kunngerir upphaf nįšarįrs Drottins fyrir fólkinu ķ Nasaret. Löngu fyrr hafši spįmašurinn Jesaja sagt aš žegar Messķas kęmi, myndi hann fęra fįtękum glešilegan bošskap, boša bandingjum lausn, blindum sżn og lįta žjįša lausa. Ķ Nasaret lżsti Jesśs žvķ yfir aš žessi orš spįmannsins hefšu žegar rętast ķ įheyrn fólksins. Hér var Jesśs einmitt aš lżsa žvķ yfir aš hin langžrįša stund frelsunarinnar hefši oršiš aš veruleika og aš hann sjįlfur vęri Messķas.

Enn žann dag ķ dag heldur Jesśs įfram, meš hjįlp okkar, aš fęra fįtękum glešilegan bošskap, aš boša bandingjum lausn, blindum sżn og lįta žjįša lausa. Hann hefur veitt sérhverjum skķršum manni hlutdeild ķ starfi sķnu. Skķrnin tengir okkur Jesś og vegna skķrnarinnar tengjumst viš einnig sérhverjum kristnum manni. Skķrnin gerir alla kristna menn aš systkinum ķ Kristi.

Kristnum mönnum ber aš elska hvern annan: "Eins og ég hef elskaš yšur, žannig ber yšur aš elska hver annan." Elska okkar til hvers annars er heiminum merki um aš viš séum lęrisveinar Messķasar.

Į bernskudögum kirkjunnar var alvarlegur įgreiningur ķ nokkrum mįlum. (Žaš er einmitt vinur okkur Lśkas sem segir okkur frį žvķ ķ postullasögunni.) Žessi įgreiningur leiddi žó ekki til klofnings kirkjunnar ķ mismundandi kirkjur. Kristnir menn į dögum frumkirkjunnar vissu aš žaš vęri ósk Jesś aš žeir vęru sameinašir. Žess vegna komu žeir saman til žess aš ręša įgreiningsmįlin. Undir stjórn postulanna Péturs og Jakobs leišbeindi Guš žeim og einingin hélst.

"Umhyggjan fyrir žvķ aš eining komist į "snertir alla kirkjuna.". En viš veršum aš gera okkur grein fyrir žvķ "aš žetta helga višfang er hafiš yfir mannlegan mįtt og hęfni." Žess vegna setjum viš von okkar į "bęnir Krists fyrir kirkjunni (TKK 822) "Aš svara žessu kalli meš višeigandi hętti krefst żmissa hluta:

  • aš kirkjan endurnżjist stöšugt ķ meiri tryggš viš köllun sķna; slķk endurnżjun er drifkraftur žeirrar hreyfingar aš leitaš sé einingar;
  • sinnaskipti hjartans, žar sem hinir trśušu "leitast viš aš lifa enn heilagra lķfi samkvęmt gušspjallinu"; žvķ ótryggš limanna viš gjöf Krists veldur sundrung;
  • sameiginleg bęn (er) sįl allrar hinnar samkirkjulegu hreyfingar og mį meš réttu kallast "andleg samkirkjustefna;"
  • hafa bróšurlega žekkingu hvert į öšru;
  • samkirkjulega mótun hinna trśušu og sérstaklega presta;
  • samręšur milli gušfręšinga og fundir milli kristinna manna śr mismunandi kirkjum og samfélögum;
  • samstarf mešal kristinna manna į vettvangi żmissar žjónustu viš mannkyniš."

    (TKK 821)

  • Viš skulum reyna aš hafa einingu kristinna manna meš ķ bęnum okkar.