Stella Maris

Marķukirkja

Prédikun séra Denis, Sunnudag 23. mars 2003

"Gamla testamentiš vottar aš Guš er uppspretta alls sannleika. Orš hans eru sannleikur. Lögmįl hans er sannleikur.”
(T.rit 2465)

Žegar einhver finnur upp nżja vél, veršur sį hinn sami aš skrifa nišur einhverjar leišbeiningar, svo aš ašrir geti notaš hana rétt. Annars mun vélin ekki virka.

Žegar einhver kaupir gęludżr ķ fyrsta skipti veršur hann aš fį upplżsingar um hvernig eigi aš hugsa vel um žaš. Annar gęti dżriš oršiš veikt eša jafnvel dįiš.

Žegar einhver gengur ķ einhvers konar samtök, er eitt af žvķ fyrsta sem hann veršur aš gera, aš lęra reglur samtakanna. Annars geta samtökin ekki starfaš ešlilega.

Aš fara eftir leišbeiningum og aš lęra reglur eru hlutir sem viš gerum į hverjum degi. Viš gerum žį vegna žess aš žeir eru įrķšandi.

Nś hefur Guš skapaš okkur og hann veita hvaš er okkur fyrir bestu. Žess vegna hefur hann gefiš okkur tķu leišbeiningar. Žaš eru bošoršin tķu. Žau leišbeina okkur aš lifa lķfum okkar į, sem bestan hįtt. Og ekki gleyma aš:
"Lögmįl Gušs er sannleikur.”

Skipstjóri nokkur sagši einu sinni viš konunginn į einni af Kyrrahafseyjunum, aš kristnibošarnir vęru ekki annaš en hręsnarar og kristindómurinn vęri einskis virši. Konungurinn hlustaši rólegur į hann, en sķšan spurši hann allt ķ einu: "Hafiš žér veitt žvķ athygli, aš skugginn yšar fellur beint į mig?” Skipstjórinn jįtaši žvķ. En hann skildi aušsjįanlega ekki, hvaš konungurinn įtti viš, svo aš konungurinn hélt įfram: "Nś skal ég segja yšur eins og er. Fyrr į tķmum hefši žetta kostaš lķf yšar, žvķ aš sį, sem var svo djafur ķ heišni aš lįta skuggann sinn falla į konunginn, var tafarlaust höggvinn til bana, en nś erum viš kristnir!”

Einnig eru til fimm bošorš kirkjunnar.
"Bošorš kirkjunnar” er ętlaš aš tryggja aš lįgmarki hinum trśušu, naušsynlegan bęnaranda og sišferšilega atorku til aš vaxa ķ kęrleika til Gušs og nįungans:

  1. Fyrsta bošoršiš ("Žś skalt hlżša heilagri messu į sunnudögum og lögskipušum helgidögum og hvķlast frį erfišisvinnu") krefst žess aš hinir trśušu haldi daginn helgan žegar minnst er upprisu Drottins, sęllar Marķu meyjar og dżrlinganna; fyrst og fremst meš žvķ aš eiga žįtt ķ aš hafa um hönd evkaristķuna sem leišir hiš kristna samfélag saman, og hvķlast frį žeim störfum og athöfnum sem gętu torveldaš aš žessi dagar séu haldnir helgir.

  2. Annaš bošoršiš ("Žś skalt skrifta syndir žķnar aš minnsta kosti einu sinni į įri") tryggir undirbśning fyrir evkaristķuna meš vištöku išrunarsakramentisins sem heldur įfram verki skķrnarinnar um afturhvarf og fyrirgefningu.

  3. Žrišja bošoršiš ("Žś skalt meštaka sakramenti evkaristķunnar aš minnsta kosti um pįskatķmann”) tryggir bergingu į lķkama og blóši Drottins aš minnsta kosti ķ tengslum viš pįskahįtķšina, uppruna og mišju kristinna helgisiša.

  4. Fjórša bošoršiš ("Žś skalt halda föstu- og bindindisdaga sem kirkjan įkvaršar”) tryggir tķma meinlętis og yfirbótar sem bżr okkur undir messudagana og ašstošar okkur viš aš hafa stjórn į ešlishvötum okkar og öšlast frelsi hjartans.

  5. Fimmta bošoršiš ("Žś skalt gjalda tillag til framfęris kirkjunni") žżšir aš hinir trśušu eru skyldugir aš ašstoša viš efnislegar žarfir kirkjunnar, hver samkvęmt sinni getu.
    (T.rit 2041-2043)