Stella Maris

Marķukirkja

Prédikun séra Denis, Sunnudag 22. febrśar 2004

Gušspjall dagsins segir: "Elskiš óvini yšar", en hver mešal okkar er ķ raun og veru fęr um aš gera žaš öllum stundum? Viš erum kannski viškunnaleg viš einhvern sem okkur lķkar ekki viš žegar viš eigum góšan dag og allt er okkur ķ hag. En getum viš gert žaš öllum stundum og hvern einasta dag?

Aš sjįlfsögšu žurfum viš į Gušs hjįlp aš halda til žess aš elska óvini okkar. Įn hennar höfum viš enga von um aš hafa betur. En Guš bżšur okkur ašstoš sķna į margvķslegan hįtt. Hann bżr okkur undir aš heyja hin andlegu įtök og hann hjįlpar okkur aš vera mįttug.

Ef viš stundum ekki einhverja lķkamlega hreyfingu, veršur lķkami okkar slappur og mįttvana. Viš veršum aš neyta hollrar fęšu og foršast žaš sem hefur slęm įhrif į lķkamann. Žaš sama gildir um sįl okkar. Viš veršum einnig aš hugsa vel um hana. Fįum viš nęgilega andlega hreyfingu? Foršumst viš žaš sem skašar sįlina?

Heimurinn hefur upp į marga heilsusérfręšinga aš bjóša. En Guš er okkar andlegi sérfręšingur og gott er aš hlżša į hann. Góš vķsbending um heilbrigt andlegt lķf er kęrleikur okkar til Gušs, sem gerir okkur kleift aš elska žį, sem viš umgöngumst.

Munkur nokkur hefur sagt svo frį: "Fyrir allmörgum įrum kom til mķn mišalda mašur og lét ķ ljós viš mig, aš hann hafši žungar įhyggjur af pilti, sem įtti heima ķ nęsta hśsi viš hann. Fór hann žegar ķ staš aš telja upp fyrir mér żmis smįatvik, žar sem hegšun og framkoma piltsins hefšu mįtt vera betri. Žegar mašurinn hafši talaš um stund, spurši ég hann nokkurra spurnings um framkomu hans viš piltinn, og hvers hann hefši yfirleitt leitaš hjį honum. En svo var mįl meš vexti, aš ég žekkti piltinn vel og kannašist ekki viš įkęruatrišin nema aš mjög litlu leyti. En žaš kom lok ķ ljós, aš mašurinn hafši aldrei reynt aš kalla fram žaš góša hjį piltinum, heldur alltaf leitaš aš hinu lakara."

Tkk1823. "Jesśs gerši kęrleikann aš hinu nżja bošorši. ... Meš žvķ aš elska hver annan lķkja lęrisveinarnir eftir kęrleika Jesś ... Jesśs segir: "Ég hef elskaš yšur eins og Faširinn hefur elskaš mig. Veriš stöšugir ķ elsku minni." Og ennfremur: "Žetta er mitt bošorš, aš žér elskiš hver annan eins og ég hef elskaš yšur." "
Tkk1825. "Af kęrleika dó Kristur fyrir okkur mešan viš vorum ennžį "óvinir". Drottinn bišur okkur aš elska eins og hann gerir, jafnvel óvini okkar, gera okkur aš nįunga žeirra sem fjarlęgastir eru og aš elska börn og hina fįtęku eins og Krist sjįlfan."

Langafastan er sį tķmi įrsins žegar Guš fyrir kirkju sķna notar żmis bjargrįš til aš leiša okkur aftur til heilagleika og til heildar viš Jesś. Žaš er fyrir kirkjuna sem Guš tekur okkur ķ sįtt, gefur okkur upp sakir, blessar okkur, smyr okkur, uppfręšir okkur og gerir allt sem hęgt er til aš hjįlpa okkur. Viš skulum nota föstutķmann til žess aš lķta betur į hina andlegu heilsu okkar. Į öskudag erum viš bešin aš borša einungis eina fulla mįltķš og tvęr minni mįltķšir. Kirkjan hvetur okkur aš koma ķ messu į öskudaginn og veita öskunni vištöku frį prestinum. Öskudagurinn minnir okkur į žaš aš dag einn verša lķkamar okkar aftur aš moldu!

"Af moldu ertu kominn,
aš moldu munt žś aftur verša,
af moldu munt žś aftur upp rķsa į efsta degi."