Stella Maris

Marķukirkja

Prédikun séra Denis, Sunnudag 22. įgśst 2004

Guš skapaši okkur! Hann elskar okkur! Viš tilheyrum honum!

Biblķan er kęrleiksbréf Gušs til okkar. Bošskapur žessa kęrleiksbréfs er afar einfaldur: Guš skapaši okkur! Hann elskar okkur! Viš tilheyrum honum!

Hvert og eitt okkar er frį Guši komiš og veršur aš fara aftur til hans og gera reikningsskil gjörša okkar, žar sem fram kemur hversu vel viš höfum elskaš Guš og nįunga okkar. Ęvi okkar hér į jöršu, er umgeršin um žetta mikla verkefni okkar.

Gušspjalliš ķ dag minnir okkur į aš himininn er opinn, en aš dyrnar žangaš inn eru žröngar! Žaš merkir aš ekki er öllum tryggš innganga inn ķ himnarķki. Žar eru takmarkanir og margir verša skildir eftir fyrir utan. Žegar talaš er um žrönga hlišiš, er įtt viš, aš ekki megi gera rįš fyrir eša aš ganga aš žvķ sem vķsu aš viš fįum inngöngu ķ himnarķki žegar viš deyjum. Žaš gerist ekki sjįlfkrafa.

En Guš veitir okkur margvķslega hjįlp til žess aš undirbśa okkur undir daginn mikla, sem įkvaršar örlög okkar, hver staša okkar ķ eilķfšinni veršur. Mešal annars:

  • persónulegt bęnalķf,
  • fręšsla varšandi trśna,
  • helgihaldiš,
  • sunnudagsmessan og
  • tķš meštaka skriftasakramentisins.

    Hér er spurning, sem vert er aš velta fyrir sér!: Hvar vorum viš fyrir eitt hundraš įrum? Hvar varst žś? Fyrir eitt hundraš įrum vorum viš "hvergi"; viš vorum ekki til! Hvernig stendur žį į žvķ aš viš erum hér ķ dag? Hvernig komum viš śt śr žvķ tilveruleysi sem viš vorum eitt sinn ķ?

    Ekki bįšum viš um aš fį aš fęšast af žvķ aš viš vorum ekki til stašar aš bišja um žaš. Og svo sannarlega veršskuldušum viš žaš ekki vegna žess aš viš vorum ekki hér til gera nokkuš sem verškuldaši žaš. Hvaš er žaš žį sem skżrir tilveru okkar hér og nś?

    Viš getum sagt aš foreldrar okkar komu saman, viš vorum getin og fęddumst sķšan. Žetta er vissulega rétt. En samt svarar žetta ekki fullkomlega spurningunni um tilvist okkar hér, hvers vegna erum viš hér. Žegar foreldrar okkar komu saman, hefšu milljónir manns hugsanlega veriš getin og fęšst, sem hefšu žį oršiš bręšur okkar og systur. Žaš žurfti ekki naušsynlega aš vera viš!

    Grundvallarskżringin į žvķ hvers vegna viš erum hér er sś, aš Guš valdi okkur; hann kaus aš viš skyldum fęšast ķ žennan heim. Viš erum til af žvķ aš Guš elskar okkur!

    Sérhvert augnablik er Guš ķ raun aš skapa okkur vegna kęrleika sķns. Ef hann hętti aš elska okkur eitt andartak myndum viš falla aftur ķ žaš tilveruleysi sem viš vorum ķ fyrir hundraš įrum.

    Heilagur Jón af Krossinum talar um žetta og śtskżrir aš žessi kęrleikur Gušs, sem leišir til tilveru okkar ķ žessum heimi, eigi jafnvel viš hinn mesta syndara heims. Heilagur Jón kallar žetta samband milli okkar og Gušs nįttśrulegt samband.

    En žaš er lķka til svonefnt yfirnįttśrulegt samband og žaš į sér staš žegar viš mętum Guši augliti til auglitis į himnum. Žetta yfirnįttśrulega samband er, samkvęmt kęrleiksbréfi Gušs, endanlegt hlutskipti okkar. Til žess aš öšlast žaš, veršum viš aš taka höndum saman viš Guš og vinna meš honum.