Stella Maris

Marķukirkja

Prédikun séra Denis, Sunnudag 13. jślķ 2003

Jesśs var sendur af Föšurnum og hann sendir okkur, fylgjendur hans į öllum tķmum, į sama hįtt.

Megintilgangur ritningarlestranna er aš styrkja vilja okkar til žess aš bera kristinni trś okkar vitni. Žeir benda į žį stašreynd aš viš tilheyrum kirkju sem ķ ešli sķnu er trśbošskirkja. Raunar mį segja aš įstęšan fyrir tilvist kirkjunnar sé sś aš boša sérhverjum manni og sérhverri kynslóš glešitķšindin. Og hver eru žessi glešitķšindi? Svariš finnum viš ķ seinni lestri dagsins: "Aš Guš hefur ķ Kristi blessaš oss meš hvers konar andlegri blessun ķ himinhęšum."

Fyrir skķrnina erum viš öll, rétt eins og postularnir tólf, send til žess aš boša öšrum žessi góšu tķšindi. Žaš, sem postularnir geršu žegar žeir voru sendir, var mjög knżjandi. Žeim var sagt aš žeir skyldu ekki taka neitt meš sér, nema göngustaf og sandala. Žeir įttu hvorki aš taka peninga né mat, en ķ staš žess įttu žeir aš setja traust sitt algjörlega į handleišslu Gušs.

Mig langar aš bera fram spurningu. Ķmyndum okkar aš Jesśs segši okkur aš viš yršum aš ganga alla leiš til Akureyrar, segja öllum sem yršu į vegi okkar glešibošskapinn og aš viš skyldum ekki taka neitt meš til fararinnar, hvorki peninga né mat, heldur lįta Guš sjį fyrir okkur! Vęrum viš reišubśin aš gera žaš eins og posturlarnir tólf?

Aš boša fagnašarerindiš er sem sagt enn ķ dag mjög knżjandi og žaš veršur aš gera meš algjöru trausti į forsjįlni Gušs. Žessi brżna žörf er fyrir hendi af žvķ aš heimurinn er ķ kreppu. Hann skortir hugsjónir, gildismat og tilfinningu fyrir sannleikanum. Meš afneitun sinni į Guši, hefur nśtķmamašurinn tapaš nokkru af mannleika sķnum, hann hefur oršiš hręddari, eigingjarnari og ķ auknum męli óįnęgšari. Fólki leišist, žaš er įrįsargjarnt, ófęrt um aš brosa eša heilsa öšrum, ófęrt um aš segja "takk fyrir" og getur ekki tekiš vandamįl annarra til ķhugunar. Sannur kęrleikur og umhyggja fyrir öšrum žverr. Mannkyniš er ekki hamingjusamt. Žaš er ekki įnęgt meš aš geta drottnaš yfir nįttśrunni og alheiminum. Žróušustu vķsindi og tękni fullnęgja ekki, vegna žess aš žau geta ekki opinberaš endanlega merkingu raunveruleikans. Vķsindi og tękni eru einungis tęki, en ekki markmiš į lķfsgöngu mannkynsins.

Žaš er stašreynd, aš fólk getur ekki lifaš įn tilgangs og vonar. Žess vegna geta ašstęšur eins og žęr sem ég nefndi hér aš framan leitt fólk fram į brśn örvęntingar; en žęr geta einnig hjįlpaš til viš aš finna į nż "Drottin, gjafara lķfsins".

Og žaš er einmitt hér, sem viš - fylgjendur Jesś - komum inn ķ myndina. Viš veršum aš vera tilbśin aš fęra heiminum glešibošskapinn um aš Guš - gjafari lķfsins - sé reišubśinn aš rétta fram hönd sķna til nśtķmamannsins og fęra honum kęrleika sinn og sįluhjįlp fyir trś į Jesś Krist.

Viš megum ekki hafa įhyggjur af įrangrinum, af žvķ aš hann er ķ hendi Gušs. Viš veršum, hins vegar, aš leggja okkur öll fram og lįta Guš sķšan sjį um framhaldiš. Viš megum aldrei gleyma žvķ aš Guš er helsti drifkraftur trśbošsins. Hann er sķstarfandi og sś stašreynd fyllir okkur friši, gleši, von og hugrekki.

Orštakiš: "Gefšu og žér mun gefiš verša" į sérstaklega vel viš um trśbošsstarf. Žegar viš deilum kęrleika okkar til Gušs meš öšrum endurnżjumst viš, vöknum aftur til lķfsins og veršum bjartsżnni.

Viš veršum aš hlusta į rödd Jesś, meistara okkar, sem enn ķ dag kallar til okkar: "Fylgiš mér og ég mun gera ykkur aš mannaveišurum". Verum žvķ óhrędd aš opna hjarta okkar og lķf fyrir honum! Viš skulum taka žįtt ķ hinu mikilvęga starfi aš boša rķki Gušs, af žvķ aš Guš,sem er örlįtastur allra, mun umbuna okkur hundrašfalt og gefa okkur eilķft lķf.